Prije deset godina, krajem trećeg mjeseca 2011, pokrenuli smo web magazin kome smo dali ime grčkog mitskog junaka Prometeja. Već smo izborom imena zadali sebi težak zadatak da ga u godinama rada opravdamo izvrgavajući kritici sve Zeuse ovoga društva i propitujući poredak koji su utemeljili, a koji održavaju tako što ljude drže u stanju neprosvijećenosti, opijene uglavnom fantazmama nacionalizma.

Jedno cijelo desetljeće smo na razne načine propitivali taj poredak i njegove vrijednosti, stajali smo iza slabijih i izazivali bijes mnogih manjih ili većih božanstava bosanskohercegovačkog Olimpa i njihovih glasnika. No, nismo se zadržavali samo na kritici društvenih anomalija i ispitivanju njihovih pozadinskih uzroka, veliki dio sadržaja Prometeja uvijek je bio posvećen kulturi, napose književnosti, a cijelo vrijeme smo ustrajali u stavu da izbjegavamo nekulturu. Zalažući se za društvo viših kriterija i dajući uvijek prednost kvalitetu umjesto kvantitetu, nismo se bavili klikabilnim trivijalnostima niti smo „clickbait“ naslovima varali svoje čitatelje.

Svaki od nekoliko tisuća Prometejevih tekstova je uspjeh za sebe, iza kojeg stoje angažman i autentičan stav njegovog autora. Mnogi od tih tekstova našli su se i odštampani u knjigama.

Za Prometej su pisali i pišu istaknuti intelektualci, trudili smo se afirmirati nove autore, a svi oni su pored znanja pokazali i veliku količinu hrabrosti, usprkos raznovrsnim pristicima kojima su bili izloženi. U ovih deset godina napravili smo više od stotinu intervjua s ljudima iz regije i iz cijeloga svijeta.

Nastojali smo se pozicionirati, i na toj poziciji ostati, izvan senzacionalizma i površnog kritizerstva, izvan isključivosti i površnosti. To se ogleda i u raznolikosti svjetonazora Prometejevih suradnika, u spektru od ljevice do liberalnog centra i od religije do ateizma. Ono što je svima zajedničko jest humanistička orijentacija i želja da društvo u kojem živimo bude zdravije i pravednije.

Prometej je rastao skupa s nama i mi skupa njim, napredovali smo prateći dinamiku društvenih odnosa. Održavati ga ovoliko godina, uz sve druge obaveze – jer nikome od nas Prometej nije bio posao – nije bilo jednostavno, ali je vrijedilo. Voljeli bismo o tome više čuti od drugih. Idemo dalje, nadajući se da će za deset godina naše društvo malo više sličiti idealima koje zastupamo.

Prometej.ba/F.Š.