image
Zoran Ljubičić, 13.01.2026

Politička teorija anarhizma

Anarhistička vizija radikalno drugačijeg društva počiva na konceptu samoregulirajućeg poretka. Anarhistički su teoretici – Proudhon, Bakunjin, Kropotkin – svoju teorijsku poziciju ustroja takvog društva uglavnom gradili na opreci Marxovu mišljenju u okviru teorijskih rasprava u socijalističkom pokretu

Žarko Puhovski: Tko će koga?

Polje političkoga – kao transepohalni okvir djelovanja orijentiranoga na održanje zajednice – konstituira se fundamentalnim razlikovanjem prijatelj-neprijatelj

​Ni demokrati ni diktatori

Prvi put Malatesta je uhapšen sa četrnaest godina, u zatvoru proveo dvanaest, u egzilu oko trideset i pet, posljednjih pet godina života provodi u kućnom pritvoru, a tri puta je osuđen na smrt. Njegov cilj bio je ukidanje vlasti, slobodno društvo u kojem čovjek neće vladati nad čovjekom

Glupost, individualna i kolektivna

Perspektive nisu sjajne: vlastodršcima je uvijek korisnija glupost podvlašćenih nego njihova intelektualna samostalnost. Ta glupost »ne može se razoriti podučavanjem, već jedino oslobađanjem«

​Slavoj Žižek: Za militarizaciju protiv Trumpa

Naše samo preživljavanje već je ugroženo ekološkom krizom, eksplozijom umjetne inteligencije, a da ne spominjemo mogućnost globalnog rata. U svakoj od tih situacija – a naročito u njihovoj kombinaciji – bit će potrebna snažna centralizirana vlast

​Žarko Puhovski: Tolerancija?

Tolerancija nije naprosto trpljenje nečega, nije niti puka ne-intervencija u postupke koji se subjektu i tako čine prihvatljivima, niti je odustanak od intervencije zbog nepoznavanja problema ili puke ravnodušnosti. Za javnost, a posebice za intelektualni život, ključno je shvaćanje tolerancije kao prihvaćene obveze specifičnoga odnosa spram ljudi – no ne i spram ideja
Učitavam...