Almin Kaplan: Prva kuća

Ne znam kako smo otišli niti se sjećam puta koji smo do druge blagajske kuće prešli. Ne znam ni jesmo li ga prelazili danju ili smo bazali noću. Sjećam se samo da sam za sobom ostavio onu tugu što me je gušila u našoj prvoj blagajskoj kući

​Blagaj. Dolazak

U Blagaj smo došli iz mjesta Buna dokle su nas dovezli kamionima. Bilo je užasno vruće i dugo smo se truckali pod ceradom prije nego smo se zaustavili. Starije žene, one koje su pamtile Drugi svjetski rat, otkučivale su ceradu i na osnovu viđenog procjenjivale kuda nas to voze

​Almin Kaplan: O televizoru

Naši su se preci skupljali oko vatre i pričali priče, dok smo mi sjedili oko televizora, jedni se s drugim duhovno sjedinjavajući pred programima

​O Gazda Mladenu, o gazdama

Danas imamo države pa nam autoriteti oko kojih se skupljaju porodice nisu potrebni. A kad patrijarhat jednom umre, dugo ćemo zračiti ovu našu prostoriju kako bismo istjerali zadah koji će za njim ostati

Almin Kaplan: Orijentiri sjećanja

Ponukan „dječakom koji trči“ ovih sam se dana prisjećao sličnih događaja iz vlastitog djetinjstva, onih koji u mojim sjećanjima stoje kao orijentiri i pomažu mi da proživljeni život držim na okupu

​Veliki pisac Bora Stanković

Sva Borina proza do koje sam došao, tužna je, a ako negdje i izleti kakva humorna scena, to je slučajno, baš kao što se slučajno dogodila i u životima o kojima je Borisav Stanković pisao

​Almin Kaplan: Moja tetka Njemačka

Danas u Njemačkoj svoje živote započinju neke nove generacije, mladi ljudi što su iz BiH otišli izmoreni čekanjem i lažnim obećanjima. Nekad ih sretnem pa pitam kako im je tamo, samo ih potaknem i pustim da pričaju. Zanima me je li se moja tetka postarala, ili je još uvijek u snazi, i dostojanstvena

​Almin Kaplan: Put ovaca

Humski put je poveznica između svjetova koje su razdvojili tektonski poremećaji devedesetih. Njime se kao kroz kakav tajni tunel možete ušunjati u svijet onih drugih a da vas ne dožive kao uljeza, da vas ne vide drugačije do kao čovjeka. Tim putem idu još samo potrebiti, oni koji nemaju izbora

Vukovi iz šume vječnosti

Drugi tom romana u nastajanju Karla Ovea Knausgaarda izašao je jesenas u hrvatskom izdanju. Almin Kaplan ga je s nestrpljenjem dočekao

Almin Kaplan: Dim duhana

Malo zbog komaraca, malo zbog štednje, svjetla na nadstrešnicama su bila ugašena pa bi u ritmu priče kružila tek žiga zapaljene cigarete, kao krijesnica koja je svojom svjetlošću šarala lica sijeldžija

​Almin Kaplan: Osvijetljena jazbina Maxa Blechera

Kad bi ga počelo boljeti on bi se na bol usredotočio i razumom ga neutralisao. Odvojio bi ga od tijela, kao zasebnu nit, ne dozvoljavajući mu da izazove haos u njegovim mislima

​Almin Kaplan: Kako je nastajala kuća

Nisu graditelji iz prošlosti ništa gradili planski, ali jesu iz osjećaja, a što se da iščitati iz odnosa pojedinih objekata koji čine kuću odnosno imanje. Hercegovačka kuća se počela uništavati još s povratkom prvih radnika sa rada iz Njemačke

Almin Kaplan: Kuća u grlu

Da su u svetim knjigama napisali kako nas u dženetu ili raju čekaju naše sobe, bilo bi više istinskih vjernika. Da su propovijedali da nas u životu nakon smrti čekaju naše kuće, vjernici bi se puno više trudili biti dobri ljudi
Učitavam...