Lider opozicione Čapljinske neovisne stranke – Čapljina u srcu Pero Previšić prije tri dana je fizički napadnut na benzinskoj pumpi u svom gradu. Iako snimci s nadzorne kamere jasno pokazuju da je Previšić bio žrtva napada, iz vladajućeg HDZ-a su sramotnim saopštenjem za napad optužili žrtvu. U prvom intervjuu nakon incidenta, Previšić se osvrće na uzroke napada, pokazavši razočarenje u reakciju medija na hrvatskom jeziku. Razgovarali smo i o lokalnoj politici, političkim ambicijama i izbornom zakonu.


Harun Dinarević: Krenimo od povoda ovog razgovora. To je napad koji ste preživjeli prije nekoliko dana u Čapljini. Vidjeli smo i snimak s nadzornih kamera, gdje vam jedan čovjek iz pozadine prilazi i gura vas na beton. Šta je prethodilo tom napadu? Jeste li Vi imali ikakav odnos ili verbalni sukob s tim osobama prije toga?

Pero Previšić: Najprije želim iskazati svoje negodovanje i opisati jednu ružnu situaciju koja mi se dogodila 27. svibnja. Naime, ja sam se toga dana pripremao za put u Sarajevo, gdje sam trebao prisustvovati proslavi na poziv veleposlanika Republike Hrvatske, povodom Dana državnosti Republike Hrvatske. Svečanost se održavala u Sarajevu u 19 sati. Htio sam se spremiti, pripremiti svoje vozilo. Te osobe poznajem, stanuju blizu, svi se mi tu znamo.

To su ti neki verbalni sukobi koji se već dulje vrijeme upućuju prema meni osobno i našim članovima, odnosno vijećnicima u Gradskom vijeću, od strane vladajućih u Čapljini. Isključivo su motivirani našim radom i ukazivanjem na kriminalne radnje koje se već godinama dešavaju u Čapljini, a i mojim jasnim stavom i prozivanjem predsjednika HDZ-a BiH, gospodina Čovića, za krivu politiku koju vodi kada je u pitanju hrvatski narod u BiH.

Ukazujemo na sve probleme i, naravno, nudimo rješenja – puno bolja rješenja nego ona koja danas imamo. Jer ako ovako nastavimo, mi kao narod u BiH postat ćemo nacionalna manjina.

Ne mogu sa sigurnošću reći što je bio konkretan povod za ovaj napad, ali već mjesecima imamo situacije gdje nam putem društvenih mreža ili preko pojedinaca koji se žele dokazati vladajućima – uglavnom mlađih osoba – pokušavaju napraviti neke scene.

Bio sam iznenađen, čak je i ranije bilo incidenata – jedan od njegove braće mi je prišao s nekim pištoljem i cijelog me poprskao. Žao mi je zbog svega što se događa u mom gradu, ali nažalost svjedoci smo da mi koji se bavimo politikom i koji nemamo isto mišljenje kao HDZ, bivamo izloženi raznim napadima – kako verbalnim, tako i fizičkim.

Ono što je najžalosnije jeste da su prijetnje nastavljene i nakon tog incidenta, putem društvenih mreža i od strane njihovih članova i najbližih suradnika.

Bilo je prijetnji smrću i drugim članovima naše stranke, pa i vijećnicima. Kolegici Jelčić je brat predsjednika gradskog odbora HDZ-a Nikola Jurica prijetio da je ona sljedeća.


Ponašanje HDZ-a nakon napada me neodoljivo podsjetilo na reakciju SNSD-a nakon što je Nebojša Vukanović napadnut u Republici Srpskoj. SNSD je tada kritikovao njega, umjesto da osudi napad, čak su podstrekivali dalje napade. Da li Vam ponašanje HDZ-a djeluje slično?

Vi ste prvi medij kojem dajem ovakvu izjavu. Do sada sam dao samo dvije-tri rečenice, jer sa medijima surađujem otvoreno, ali do sada nisam komentirao. Moram reći da sam žalostan jer hrvatski mediji, odnosno oni koji izvještavaju na hrvatskom jeziku, u ovom slučaju RTV Herceg-Bosne, o ovom slučaju nisu ništa prenijeli. Ni lokalni mediji u Čapljini, poput Čapljinskog portala, nisu izvijestili o napadu.

U zadnja dva mjeseca sam javno kritizirao ponašanje gospodina Čovića, kao predsjednika HNS-a koji se stavlja na stranu rušitelja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, zemlje i hrvatskog naroda u BiH, a RTV Herceg-Bosne niti jedno moje priopćenje nije objavila. Naravno da sam razočaran tim odnosom prema meni i prema Čapljinskoj neovisnoj stranci, kojoj sam predsjednik, a ujedno sam i član Predsjedništva HNS-a.

Ono što je gradski odbor HDZ-a uradio nakon napada – sa svim tim lažima i manipulacijama – to je prava slika HDZ-a BiH. To je stranka koja kontrolira većinu medijskog prostora kada je riječ o hrvatskim medijima u BiH, ako ih tako trebam nazvati. Možete zamisliti kakav bih ja danas čovjek bio da nije bilo one snimke. Ispalo bi da sam ja izazvao incident, da sam nekoga udario i da sam sve izmislio.

A oni su u saopćenju rekli da sam ja izazvao sve, da je istina drugačija. Međutim, snimka sa nadzorne kamere s benzinske pumpe je vjerodostojna i sigurno će biti dokaz na sudu. Mislim da je ta snimka pokazala pravo lice HDZ-a BiH i način na koji ta stranka funkcionira. To me ne čudi – oni su nasljednici bivšeg komunističkog sistema koji tako funkcionira i misle da sve mogu rješavati silom.

Dokle god sam živ i vjerujem u Boga, ne želim ništa rješavati na taj način. Postoje institucije u ovoj zemlji, iako iskreno ne vjerujem u njihovu učinkovitost. Ali moram ih poštivati, vjerujem da trebaju raditi svoj posao, pa kad sam ja u pitanju, i bilo tko drugi.

Da je bilo tko iz naše stranke uradio nešto slično, ja bih se prvi ogradio i osudio takvo ponašanje. Međutim, vidite i sami – HDZ ne samo da nije osudio napad, nego svojim izjavama potpiruje situaciju, da se trebaju tako nastaviti stvari. Na društvenim mrežama se čak sugerira tko bi mogao biti sljedeći.


Kako se sad osjećate? Osjećate li se ugroženo? Treba li Vam policijska zaštita?

O svemu smo obavijestili nadležne institucije. Policija u Čapljini o tome sve zna, ali se nismo samo njima obratili – obratili smo i višim instancama. Vjerujemo u pravnu državu, koja je takva kakva je, jer ako se bavimo politikom i tražimo provođenje zakona, moramo vjerovati institucijama, iako one, nažalost, često ne rade svoj posao po zakonu, nego po stranačkim uputama. Nadam se da će ovaj slučaj biti riješen kako treba. Institucije će, nadam se, ispitati cijelu situaciju i javnost će uskoro imati pravu sliku.

Obavijestili smo i tužiteljstvo, kao i sve druge mjerodavne institucije u BiH.

A jesmo li ugroženi? Pa, nakon ovoga osjećam se ugroženo. Nažalost, sada mogu reći da sam ugrožen ne od nekog stranca, već od ljudi iz svog naroda, iz vladajuće strukture, konkretno iz HDZ-a BiH. Moja sigurnost i sigurnost mojih kolega iz Gradskog vijeća i članova Čapljinske neovisne stranke je puno, puno izloženija nego prije ovog događa.


Hajde da se spustimo na lokalnu politiku. Vaša stranka ima četiri zastupnika, je li tako, naspram 13 vijećnika HDZ-a? Tu su i tri vijećnika iz drugih opozicionih hrvatskih stranaka, tri iz SDA, te po jedan iz SDP-a/ NIP-a, ako se ne varam. Nekome ko nije upućen u lokalne odnose naprvu izgleda da HDZ ima suverenu kontrolu. Ali ako bi ostale stranke našle zajednički jezik, ta razlika ne bi bila toliko značajna. Koliko opozicija zapravo može utjecati na donošenje odluka u Gradskom vijeću?

Moram Vas samo ispraviti. Gradsko vijeće Čapljine broji 25 vijećnika, to je zakonodavna vlast u gradu. Ovi izbori su bili brutalno pokradeni. To smo dokazali, ali institucije su odbile naše prigovore. HDZ je nakon te krađe imao 12 vijećnika, a Hrvatska republikanska stranka je izgubila za jedan glas vijećnika – što je bilo ključno.
Da je ostalo na 12, ne bi imali većinu, jer bi sve ostale skupa imale 13, ali hajdemo sve to sada zanemariti. Mi imamo četiri vijećnika, HDZ 1990 ima dva, Pokret Hum dva, to je osam. Jedan vijećnik je iz SDP-a – devet. Tri iz SDA – to je 12. Međutim, moram reći da u Čapljini vlada koalicija HDZ-a i SDA, i predsjedatelj vijeća je iz SDA. Od kraja 2024. godine, kad se formiralo Gradsko vijeće, HDZ je i službeno potvrdio koaliciju sa SDA.

Što mi možemo uraditi? Možemo puno jer smo i do sada puno uradili – držimo se zakona i ne dozvoljavamo vladajućima da puno toga rade na nezakonit način kad su u pitanju javni natječaji, kada je u pitanju prodaja društvene imovine, kada su u pitanju zapošljavanja bez natječaja, kada je u pitanju raspolaganje budžetom bez odluka Gradskog vijeća, kada su u pitanju mnoge inicijative koje dolaze sa naše strane i od kolega iz drugih opozicionih stranaka.

Mogu slobodno reći da je situacija u Čapljini vrlo teška – grad je pred stečajem, blagajna je prazna. Bivši gradonačelnik je napravio toliko problema, toliko kriminalnih radnji, da vam mogu potvrditi – danas se u Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanske županije nalazi na desetine naših prijava koje će vjerovatno vrlo brzo biti izvađene iz latica. Jedna od njih bila je i ove godine, gdje je njegov pomoćnik i presuđen, a gdje je on na prvostupanjskoj oslobođen. Međutim, čekamo drugostupanjsku odluku Vrhovnog suda, tako da se nadamo da će i tu pravda biti zadovoljena.

Mislim da smo svojim radom pokazali da smo u službi svih naših građana, da nas ne zanimaju osobni interesi, da želimo služiti svom narodu i svim onima koji žive u Čapljini, a ne tražiti neke svoje interese. To nam je bio slogan – želimo služiti, a ne vladati.


Vi ste već spomenuli neke aspekte onoga što Vas želim pitati. Iako je Smiljan Vidić neslavno završio svoje dugogodišnje vladanje sa sudskim procesom za vratom, građani Čapljine su opet dali priliku mladoj, dotad ne toliko istaknutoj kandidatkinji HDZ-a, Ivi Raguž, koja je imala oko 1800 glasova više od vas. Već ste spomenuli da smatrate da su izbori pokradeni. Htio sam Vas pitati kako su prošle vaše žalbe kod CIK-a i kako HDZ, unatoč tolikom bremenu afera koje su bile za vrijeme Vidića, ostaje tako jak u Čapljini?

Pa evo, moram Vas ispraviti – HDZ je izgubio 2000 glasova u zadnje četiri godine u Čapljini. Moram reći da je ovo prvi put da je u Čapljini bilo pet kandidata za gradonačelnika. Da je to bilo jedan na jedan – da SDA nije ponudila svog kandidata (a bilo je nemoguće da osvoje te glasove), da HDZ 1990 također nije ponudio kandidata - drukčije bi stojale stvari.

Moram reći da je Pokret Hum ponudio svog kandidata pa povukao, jer su bili svjesni da neće biti izabran, zbog čega im se mogu zahvaliti na tome.

Zahvaljujem se svom kolegi koji je bio moj protukandidat jer je bio svjestan da u ovom odnosu snaga ne može puno napraviti. Zaista su oni puno toga učinili za mene kao kandidata za gradonačelnika. I sada kada uzmete te brojke koliko su dobili ova tri kandidata, kad uzmete 800 i nešto nevažećih listića , ja sam po toj računici dobio oko 450 do 500 glasova više nego kandidatkinja HDZ-a.

Ako gledamo s tog aspekta. No, kako dobivaju? Dobivaju zato što su izbori pokradeni. Pokradeni su na način da mogu slobodno reći da sam u osam navečer pobijedio, a u devet izgubio. Kako? Na koji način? Zato što su imali sve predsjednike komisija koji su uposleni u gradskoj upravi. Nemaju člansku kartu HDZ-a, ali su članovi HDZ-a, je li, a neki su i bivši članovi HDZ-a. Mi smo CIK-u poslali pritužbu, ali CIK kao CIK, odnosno Središnje izborno povjerenstvo, koje je trebalo to sankcionirati, nije ništa po tom pitanju učinilo, osim što je kaznilo HDZ Čapljina s 5000 KM i gospođu Raguž s 5000 KM jer su koristili djecu u predizborne svrhe. Na koji način dobivaju, pitali ste me. Pa vrlo jednostavno – potrošili su 10 miliona maraka u kampanji, a mi smo se financirali sami, bez tolikog novca.

S toliko novca možete i kao anonimus pobijediti u bilo kojoj općini ili bilo kojem gradu jer naš narod, nažalost, kada vidi da ima pet kandidata, onda je svjestan da je vrlo teško pobijediti. Međutim, ja sam zahvalan svim Čapljinkama i Čapljincima i na ovih 2750 glasova koje sam dobio u Čapljini. To je sigurno jedna potvrda, jedna zahvala za sve ono što Čapljinska neovisna stranka već godinama radi u gradu Čapljini, a ne samo u Čapljini, nego želi svojim radom biti primjer. Primjer kako se treba u BiH živjeti i ponašati da bi naš narod opstao s druga dva naroda i ostalima koji žive u BiH.


Spomenuli ste da je SDA imala kandidata na izborima. Jasno je da nisu mogli pobijediti. Da li je to bilo u dogovoru s HDZ-om da Vama odnesu glasove?

Ne mogu to dokazati u bilo kojoj instituciji, no ako 25 godina niste imali kandidata u Čapljini, i ako uzmemo u obzir da bošnjačkog naroda u Čapljini ima oko 20 posto… Ako znate da imate pet kandidata, nemoguće je pobijediti. Mogu Vam samo reći – za dva mandata kada sam bio u Gradskom vijeću, borio sam se za prava svog naroda, ali i za sve ljude koji žive u Čapljini. I puno puta sam, više nego ovaj kolega koji je sada predsjednik Gradskog vijeća, tražio da mjesto predsjedatelja bude neko iz drugog naroda. A onda doživite da oni zajedno s HDZ-om prave predizbornu koaliciju. Je li tu bilo nelegalnih stvari – ono što ja znam, jest, ali ne mogu to dokazati. Kakav je bio dogovor među njima, je li bilo nešto nedozvoljeno – to nitko ne može dokazati, to samo oni znaju.

Ali ono što sada vidimo, to je neraskidiva koalicija HDZ–SDA u Čapljini – ono što 30 godina Dragan Čović i Bakir Izetbegović već rade u Bosni i Hercegovini. Danas to nisu na federalnoj i državnoj razini, ali u županijama i općinama jesu.


Hoće li Neovisna čapljinska stranka biti faktor na idućim općim izborima ili ćete i dalje biti fokusirani na lokalni nivo?

Imamo velike planove. Bilo je razmišljanja da se promijeni naziv stranke jer nas podržavaju ljudi širom BiH – od Orašja do Neuma, od Bihaća do Trebinja, do Središnje Bosne, do Žepča. Ljudi žele promjenu, žele ljude koji se ne boje, koji se bore za svoj narod, ali poštivajući svakoga drugog i drugačijeg. Vrlo malo je takvih političara u BiH. Slobodno kažem za sebe da nisam političar – ja sam samo jedan mali čovjek iz naroda koji želi biti glas tog naroda.

Naš narod napokon ima mogućnost da u takvom čovjeku vidi neku nadu za budućnost BiH. No, mi smo limitirani nazivom „Čapljinska“, i kada se pojavite bilo gdje, odmah vas vežu za lokalnu politiku. Kao član Predsjedništva HNS-a sve što smatram da je dobro za hrvatski narod u BiH – delegiram na sjednicama Predsjedništva. Kritiziram ono što nije dobro, ali i nudim rješenja. Ne možete samo kritizirati, a da ne nudite bolja rješenja.

Uporno tvrdim da je Dragan Čović 20 godina spavao kao predsjednik HDZ-a i da se tek prije dva mjeseca probudio oko izbornog zakona kada se njegov brat Milorad Dodik našao u problemu.

Da bi spasio Milorada Dodika, hrvatski narod uvlači u još veće probleme. Javnosti želim jasno reći da Dragan Čović nije hrvatski narod, kao što Milorad Dodik nije srpski narod, niti su Bakir Izetbegović ili Nermin Nikšić bošnjački narod. Ne želim da druga dva naroda gledaju hrvatski narod kroz Dragana Čovića.

Dragan Čović je samo predsjednik HDZ-a i HNS-a. Nemam ništa osobno protiv gospodina Čovića, ali kao političar i lider najjače hrvatske stranke u BiH, 20 godina je spavao. Njega je zanimalo kadroviranje, postavljanje podobnih kadrova, a ne ostanak hrvatskog naroda u BiH. Odgovorno tvrdim da ni jedan Hrvat niti Hrvatica nisu otišli iz BiH zbog izbornog zakona. Izborni zakon treba mijenjati, slažu se i Bošnjaci i Srbi.


Sad ste se dotakli mog posljednjeg pitanja. Dugotrajni problem preglasavanja Hrvata u izboru člana Predsjedništva od strane Bošnjaka, složit ćemo se, glavna je tačka prijepora u bošnjačko-hrvatskim odnosima. Dragan Čović posljednju krizu koristi da ucjenama partnerskih strana iz Sarajeva, odnosno “Trojke” i opozicije iz RS, koja pretenduje da zamijeni SNSD u državnoj vlasti, pokuša nametnuti svoju verziju izbornog zakona. Trojka si ne može priuštiti da usred najveće političke krize u posljednjih 30 godina otvara još jedan “front” u ovom trenutku, zbog pritiska bošnjačkog biračkog tijela. Rješenje izbornog zakona koje će ukloniti jednu diskriminaciju, a druge ostaviti po strani i možda proizvesti nove diskriminacije, po mom mišljenju i nije rješenje. Kako bi ste Vi drukčije pristupili rješavanju ovog problema?

Otkud pravo Draganu Čoviću, Peri Previšiću ili bilo kome od hrvatskih predstavnika da kažu da Hrvati žive samo do Ivan Sedla i do Kupreških vrata. Hrvati žive na cijelom području Bosne i Hercegovine, bez obzira na to jesu li većina ili manjina.
Ovaj prijedlog koji je došao ispred HNS-a, protiv kojeg sam ja bio, predviđa da u pet županija — gdje su Hrvati većina ili gdje žive zajedno s Bošnjacima, poput Srednjobosanske i Hercegovačko-neretvanske županije — kandidat mora u tri dobiti najviše glasova da bi bio hrvatski član Predsjedništva.

To je diskriminacija Hrvata koji žive u Sarajevu, Varešu, Žepču, Tuzli, Bihaću i drugim mjestima. Protiv sam takvog prijedloga izbornog zakona. Ja jesam za promjene, ne sada, već sam prije 20 godina upozoravao Dragana Čovića da postavi uvjet da se to riješi. Imali smo mnogo prilika da to završimo, ali njemu i vodstvu hrvatskog naroda to nije bilo važno. Stalno mobiliziraju hrvatski narod pred izbore pričama poput: "Ako ne budemo imali jednog kandidata, neko drugi će nam izabrati predstavnika."

Gospodin Zlatko Miletić je u državnom Domu naroda ispričao kako su se u restoranu “Romanca” dogovarali da DF ne izbaci kandidata. To su njihovi dogovori.

Ne želim da hrvatskom narodu prodaje maglu. Dragana Čovića ne zanima hrvatski narod, zanima ga samo da sačuva ono što su sebi pruštili za ovih 20 godina, benifite i imovinu koju ne možete steći ni za deset života.

Naravno da se on brani izbornim zakonom, pričom da Hrvatima netko drugi ne bira predstavnike, dok istovremeno brani Milorada Dodika. Davno sam rekao sam da je njihova centrala moći u Beogradu, ne u Zagrebu, kako kolega Vukanović krivo tvrdi. Ne, ona je u Beogradu.

To je udbaška centrala, a nedavno sam na Face TV rekao da se taj čovjek preziva Čolak — Stanko Čolak — koji je bio šef Udbe i danas se nalazi u Beogradu.

Gledajte, lideri hrvatskog naroda, od Mate Bobana i Ante Jelavića do Dragana Čovića, bili su istaknuti članovi Saveza komunista. Šta očekivati od takvih ljudi? Dok su hrvatski branitelji ginuli, oni su sklanjali svoju djecu. Kad je sve završilo, oni su preuzeli kontrolu jer su bili školovani za takve stvari.

Što se tiče izbornog zakona, mi smo predlagali elektronski način glasovanja — prvo mora doći do tehničkih izmjena: da više ne može glasati neko tko je umro prije deset godina, već da se koriste otisak prsta i skener. Tada ćemo vidjeti koliko će HDZ dobiti glasova u Bosni i Hercegovini.

Druga stvar su elektori — s tim su se složili i stručnjaci iz te oblasti, ali za to je potrebna volja i druga dva naroda. Potrebno je puno promjena, ali sve se može brzo riješiti ako postoji volja.

Bez povjerenja se ne može ništa. A povjerenja nema ni među političarima, ni među narodom. Ali jako dobro surađuju kad se radi o namještanju tendera, kadroviranju i zauzimanju pozicija — tu su kao braća. Međutim, kad je riječ o rješavanju problema, Dragana Čovića to ne zanima. Završeni procesi mu ne donose ništa, jer na njima ne može poentirati. Zanimaju ga samo otvoreni procesi, kroz koje plaši hrvatski narod, da sam ja kao Hrvat u Čapljini ugrožen od drugih, a mene napadaju dvojica braće Hrvata. Zamislite to, molim vas.

Razgovarao: Harun Dinarević, Prometej.ba

Odlučili smo g. Previšiću dati prostor da iznese svoje viđenje nemiloga događaja, kao i svoje stavove po nekim drugim pitanjima, bez obzira na to što se u nekim stavovima i razumijevanju stvari razilazimo. (Ur.)