(...)

Ali, svijet se već sasuo u slike, svijet riječi polako nestaje, pored očiju govor sve manje trebamo.
Musk nam već potvrđuje da će biti vrlo brzo mogućno presnimiti memoriju našeg mozga u kompjutor robota!!
No, hoće li taj stroj s napunjenom memorijom iz našeg uma doista biti mi?
Ne, naravno. Ali, mi i ne trebamo.

Kompjutor će uzeti memoriju. Sve drugo će biti truljenje svega oko mozga. Deficit budućnosti, to je precizna sintagma Georgija Gospodinova.
Zuckenberg nam objašnjava da ćemo za manje od 10 godina odbaciti mobilne telefone i nositi naočale koje će moći da fotografiraju, snimaju, puštaju muziku i video zapise, primaju i otvaraju mailove i poruke, prevode u realnom vremenu ono što vidimo, prikazuju rute i pravce do željenih lokacija u vidnom polju korisnika, prikazuju proširenu i virtualnu stvarnost, pružaju informacije o objektima koje promatramo, mjere srčano pulzirnje, krvni tlak… i, naravno, bit će povezane sa vještačkom inteligencijom...

* * *

"Životni vek pešadije u ratu u Ukrajini nije dug, a stalni pritisak koji ljudi trpe je strahovit i to ne samo u rovovima, već zbog saznanja da nemate gde da se sakrijete. U ovom ratu ne postoji sigurno mesto. Količina dronova u vazduhu je nezamisliva i oko sa neba stalno vas gleda. Možete biti u svom rovu, ali ako se bilo gde pomerite možete biti primećeni i napadnuti. Vojnici sa sobom imaju telefone, što je još jedan od aspekata te distopijske slike. Nebrojeno puta mi se dogodilo da budemo u rovu povezani sa Starlinkom (naravno, važno je da mobilni prenos podataka bude onesposobljen), i da vidim ljude koji šalju poruke najbližima preko aplikacija kao što je Vocap. Na isti način ekipe pilota dronova na svojim Telegram kanalima postavljaju slike likvidacije ruskih vojnika, koristeći te iste kanale da prikupljaju novac da kupe još dronova. To je strašna realnost u kojoj vidite stvari u realnom vremenu."

(Maksim Taker, britanski ratni izvještač)

Kad je moja generacija bila u bosanskim rovovima, nije bilo dronova, imali smo sreće. Nije nas dohvatila AI.
Ali, dohvatila nas je divlje zla - prirodna inteligencija.

Ona, koju nitko ne bi ni za svoju vještačku, i ona, kojoj nitko ne bi htio ni memoriju presnimiti.

(...)

- iz kolumne Truljenje mozga Darka Cvijetića objavljene na portalu Žurnal. Cijeli tekst možete pričitati na zurnal.info.