Samotni Šetač - Filozofija i književnost Jean-Jacquesa Rousseaua

Naklada Durieux, Biblioteka Ellipsis, Zagreb, 2024.

Knjizi znanstvenika i sveučilišnog profesora Gorana Sunajka „Samotni Šetač, Filozofija i književnost Jean-Jacquesa Rousseaua“, objavljenoj nedavno u biblioteci Ellipsis, zagrebačkog nakladnika Durieux, prethodila je prošle godine objavljena, također veoma ozbiljna i stručna, pomno ispisana studija, analiza i pregled shvaćanja i doživljaja, pojavnosti pojma genija, od antike do suvremenosti, objavljena u istoj biblioteci. Ta je autorska knjiga, nazvana „Estetika genija“, nagrađena Godišnjom nagradom Filozofskog fakulteta.

Autor ova dva veoma intrigantna teorijsko filozofska naslova, Goran Sunajko, djela kojima je prethodilo već šest autorskih knjiga (među ostalima „Metafizika i suverenost“ i „Estetika ružnoga“), kao i velik broj znanstvenih i stručnih radova tiskanih u časopisima i zbornicima, obiman niz enciklopedijskih članaka iz područja filozofije, politologije i kulture i drugo, današnji je pročelnik Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i predstojnik Katedre za estetiku, docent i viši znanstveni suradnik. Goran Sunajko znanstvenik je širokog filozofskog interesa i obima djelovanja – bavi se estetikom, ontologijom i filozofijom politike, a osobita mu je usmjerenost fenomenologiji, francuskoj prosvjetiteljskoj filozofiji, njemačkomu idealizmu i filozofiji egzistencije. Obiman je i zanimljiv popis djelovanja ovog sveučilišnog profesora - spomenimo samo kako je priredio i pogovorima i predgovorima popratio neka od glavnih djela klasičnoga njemačkog idealizma (Kantovu „Kritiku čistog uma“, „Kritiku praktičnoga uma“ i „Kritiku moći suđenja“, Hegelovu „Fenomenologiju duha“ i „Enciklopediju filozofskih znanosti“, Schellingov „Sistem transcedentalnog idealizma“, Fichteovu „Osnovu cjelokupne nauke o znanosti“), kao i dodatno, studiju Hannah Arendt „Eichmann u Jeruzalemu“.


Upravo objavljena studija koja daje upućen i temeljit pregled u filozofsko i književno djelo, misao Jean-Jacquesa Rousseaua, jednog od najutjecajnijih prosvjetiteljskih filozofa i enciklopedista, prva je studija ovakve vrste u nas, koja u sebi ne sagledava pojedine komponente djelovanja značajnog filozofa, čija je misao izravno nadahnula Francusku revoluciju (a da, paradoksalno, harmoniji i samoći, ravnoteži i miru usmjeren filozof, odnosno njegovo djelo, na revoluciju nikada nisu pozivali), već pruža uvid u najveći dio Rousseauova djela, obuhvaćajući tako i estetičke, i metafizičke, i političke segmente njegova rada, kao i kraće dijelove korespodencije koju je vodio sa također važnim suvremenicima.

Jasno je kako bi, kako ističe u kratkom uvodu knjizi Maroje Višić, nemoguće bilo obuhvatiti u jednom djelu upravo cjelokupno stvaralaštvo ovog filozofa, međutim knjiga Gorana Sunajka bila je vođena namjerom i idejom kako u jednom teorijsko analitičkom pregledu postupno i logično, također i transparentno i otvoreno, gotovo vrstom „prirodnoga tijeka“ razvoja odnosno analize ukazati na najvažnije točke i nastojanja Rousseauove filozofske misli, upravo kroz odabire, po autorovu sudu i uvidu – a Sunajko se već određen niz godina bavi djelom ovog filozofa – odabirom pojedinih, važnijih segmenata iz Rousseauova djela.

Sukladno tim glavnim interesima djelovanja, knjiga je koncipirana u četiri veća poglavlja, estetika, metafizika, politika, također na koncu korespodencija, pa se tako autor u prvom poglavlju bavi najviše Rousseauovim „Ispovijestima“, „Sanjarijama samotnog šetača“ i „Dijalozima“, potom i analizom romana „Nova Heloiza“, odgojnog romana „Emile“ , te „Raspravom o znanostima i umjetnostima“ i „Pismima D'Alembertu o predstavama“.

Također, ovo obimno poglavlje posvećeno estetičkim temama bavi se i analizom Rousseauove estetičko-muzičke teorije, interpretirane djelima „Ogled o podrijetlu jezika“, „Pismo o francuskoj glazbi“ i „Razmatranje dvaju načela koja zastupa gospodin Rameau“, kao i kontekstualizacijom Rousseauove opere „Seoski vrač“.

Sam autor u kratkom predgovoru djelu upućuje na ono ključno kada je o širem shvaćanju i doživljaju Rousseaua riječ, a to je činjenica samotnosti, koju je filozof vlastitim odabirom živio, a koju je i Goran Sunajko istakao u naslovu knjige, asocijaciji na čuveno, posljednje djelo francuskog filozofa rođenog u Ženevi, 1712., a preminulog u Ermenovillu, mjestu u sjevernoj Francuskoj, 1778. godine.

Ideja samotnosti ogleda se upravo u introspektivnim književnim i filozofskim djelima, a koja otvoreno reflektiraju autorove stavove, koji je tom autorefleksivnošću i svojevrsnim ogoljavanjem pred čitateljstvom otvorio put kako romantičarskom, tako i modernističkom pismu i općenito, umjetničko filozofskoj misli modernizma.

Sunajko naglašava razliku između samotnjaka i usamljenoga – prvi u samoći nalazi sreću, a drugi nesreću. Ključ Rousseauove samotnosti je u osjećanju nezavisnosti, koje mu je bilo iznimno važno. Uklapalo se je to u konstituciju ličnosti kakva je bio, otvarajući put življenju vrijednosti kojima je težio, izbjegavajući - bivajući neosjetljiv na svaki oblik želje za moći - bilo da je riječ o vlasti, novcu ili časti.


Ova iznimna i rijetka vrst oslobođenosti Rousseaua je činila i u njegovo doba iznimkom, obzirom da je upravo prosvjetiteljstvo, kako naglašava i autor ovoga vrijednoga i nadasve zanimljivog djela, bilo uvelike nadahnuto moći, kao pogonskim gorivom za svaku vrst djelovanja, naročito i onog duhovnog, intelektualnog, prosvjetiteljskog, koje je u potpunosti stavljalo naglasak na moć, snagu razuma.

Nasuprot tome, i sasvim drugim tijekom od tog snažnog toka vlastita vremena, Rousseau, premda itekako filozof i logičan i analitičan u svojim razmišljanjima i idejama, što se dakako ponajviše očituje u poglavlju o njegovoj političkoj misli, koncentriranoj ponajviše oko značajna djela za modernu političku misao i otvaranje puta mogućnosti narodnoj suverenosti „Društveni ugovor“, usuđuje se misliti i ustrajavati na tendenciji razvijanja svoje misli dajući prednost osjećajima.

Tako će Goran Sunajko istaknuti kako je Rousseau racionalizmu suprotstavio iracionalnost, razumu osjećaje, klasicističkom „mi“ romaneskno „ja“, glavi srce, kulturi prirodu, znanosti umjetnost, metafizičkoj antropološku pedagogiju, harmoniji melodiju, francuskoj glazbi talijansku, sebičnosti samilost, bogatstvu skromnost, nejednakosti jednakost, bourgeoisu citoyena, merkantilizmu fiziokraciju, objavljenoj religiji građansku, civilnu religiju, monarhiji demokraciju, revoluciji prirodnu harmoniju i mir.

Uz Voltairea, najutjecajniji mislilac epohe, koji je ujedno svojim mišljenjem bio izravno suprotstavljen Voltaireovoj racionalnosti, počivaju posmrtni ostatci i danas, podsjeća Sunajko, gdje u kripti pariškoga Pantheona, posljednjem počivalištu znamenitih Francuza, leže jedan sučelice drugome. No veliki će Friedrich Nietzsche u svojoj „Volji za moć“ osamnaesto stoljeće nazvati Rousseauovim osamnaestim stoljećem, karakterizirajući njegovo djelo kao „senzualizam u duhovnome“, napominjući također, u „Schopenhaueru kao odgajatelju“, kako je Rousseau „jedan od trojice koji su probudili čovječanstvo“, uz Schopenhauera i Goethea, i kako je upravo Rousseau, s „najviše ognja imao najširi utjecaj“.


Vezano uz utjecaje koje je Rousseauovo djelo ostavilo ponajviše na književnost romantizma, Sunajko nabraja autore poput Goethea, Lessinga, Herdera, Schillera, Hölderlina, Novalisa, Chateaubrianda, Leopardija, Puškina, Tolstoja, Wordswortha, Byrona, Shelleya, Keatsa i Blakea. Kada je pak riječ o utjecaju što ga je Rousseauova filozofija ostavila na filozofsku misao, autor će navesti filozofiju Humea, Kanta, Schopenhauera, Nietzschea, Marxa i Engelsa kao one gdje je taj utjecaj najočitiji, no napominje kako je on i daleko veći.

Grandiozno Kantovo djelo, podsjeća nas tako autor ove studije o djelu i misli Jean Jacques Rousseaua, koja će, za nadati se je, k sebi privući brojno čitateljstvo zainteresirano za ponovni, ili tek prvi susret - uvid i pregled sa „ženevskim filozofom“, nadovezuje se na misao Rousseaua u mnogim svojim segmentima. Tako nas prisjeća kako je Kantovo inzistiranje na pojmu savjesti u „Religiji u granicama samoga uma“ izravno povezano sa Rousseaovim shvaćanjem toga pojma, koji ga još naziva i „božanskim instinktom“, onim unutarnjim osjećajem i glasom kojim je svaki čovjek obdaren.

Također, velik utjecaj Rousseauove misli na Kantovu prisutan je i kada je riječ o Kantovom pojmu odnosno ideji kategoričkog imperativa, u „Kritici praktičkoga uma“, kojega njemački filozof temelji na Rousseauovoj ideji samozakonodavstva volje, odnosno suverenosti općenite volje, koja u idealnoj ili idealiziranoj Rousseaovoj predodžbi omogućuje da se građanin uvijek pokorava samome sebi, ali i nadalje, preko utjecaja koja su na Kantovu misao ostavila druga djela francuskog prosvjetitelja, čiji je portret njemački filozof držao u svojoj radnoj sobi. Primjerice, poput spisa „O pedagogiji“ ili spisa „Projekt za trajni mir“, gdje se misao o federalnom uređenju zrcali u Kantovu „Prema vječnom miru“, dok je humanističkim idealima Rousseauova romana „Emile“ čini se, prema riječima Gorana Sunajka, veliki njemački filozof idealizma bio očaran.

Ne treba, također, zaboraviti kako je pojam volje, kao jedan od središnji pojmova Rousseauove filozofije, ponovni svoj život i razradu dobio u filozofskom sistemu Artura Schopenhauera, koji prvu knjigu „Svijeta kao volje i predodžbe“ otpočinje upravo sentencijom iz „Nove Heloize“ – „Napusti djetinjstvo prijatelju i probudi se“.

Francuski devetnaestostoljetni književni povjesničar Joseph Texte jednu će svoju komparativnu studiju posvetiti utjecaju misli i pisma Jean Jacques Rousseaua na razvoj ideje književnog kozmopolitizma, gdje će zaključiti kako je „nemoguće ispisati povijest europske književnosti unatrag stoljeće i pol a da se ne spomene njegovo ime. Jer taj je koji je u sebi ujedinio latinsku i germansku Europu.“


U koji god segment Rousseauove filozofije da se zagledamo - bilo onaj metafizički, religiozni, estetski, politički, odgojni i drugo, bit ćemo suočeni ne samo sa originalnošću, već i sa izvanrednom hrabrošću i svojevrsnom revolucionarnošću njegovih shvaćanja i uvida, koji su izvedeni nevjerojatnom privrženosti težnji ka najdubljim istinama



U svom uvodu ovoj izvanredno pregledno i upućeno iznesenoj studiji autor i sveučilišni profesor Goran Sunajko napominje kako mu nije nakana nagovorom na nova čitanja i analize Rousseaova djela uputiti na aktualnost njegove misli, premda je takva asocijacija neizbježna, no autor se je čuvao upliva vlastitih dojmova i zaključaka, prepuštajući u svom pristupu, unošenjem izravnih segmenata filozofovih razmatranja, da češće govori sam Rousseau, čime nas ujedno neposrednije i nedvojbenije uvjerava upravo u ovo prvo – kako nas naše današnje vrijeme sa mnogim problemima kojima je suvremeni čovjek opterećen nedvojbeno usmjerava ka djelu Rousseaua.

To je dojam koji se tijekom i nakon čitanja ove studije sam po sebi, prirodno kristalizira (a istaknimo još jednom, bez autorova izravnog ili neizravnog nametanja, obzirom da je Sunajko u ovom rukopisu artikulirao izrazito neutralan, distanciran ton nekoga tko služi samo kao dobar i pouzdan, iznimno dobro upućen vodič i povremeni tumač kroz bogatu, razvijenu, katkada i složenu – naročito kada je riječ o filozofiji politike, Rousseauovu misao). Misli se tu s obzirom na široke teme kojima se je filozof bavio - kako krize kojima je suvremeno doba obilježeno, od političkih, ekonomskih, kriza ekosustava, preko odgojnih, moralnih, pa do estetsko prosudbenih, koje gotovo da pozivaju ka ponovnom osvrtanju ka ovome filozofu koji je svojim djelom, ali i življenjem, razvio često iskustvom prokušane sustavne analize koje pružaju ne malene šanse životu u slobodi, harmoniji čovjeka prije svega sa samim sobom, a potom i sa društvom, zajednicom čiji je dio.

Pazio je pri tome autor da bude otvoren za sve kritike i protuslovlja koja su ili prirodan dio, ili neminovna posljedica, jednog tako važnog i bogatog, utjecajnog djela kao što je ono J. J. Rousseaua, misleći ponovno na to kako će za dojam i misao čitatelja koje će ova knjiga privući, a prema našem dojmu, to ne bi trebali biti samo uži ljudi „struke“, već široko a humanistički radoznalo orijentirana čitalačka publika, otvorena i privučena ka spekulativnosti - biti najbolje da ga svatko kroz jedan ovakav izravan uvid i pristup bogat ulomcima iz Rousseauova djela, i suptilno vodstvo i pozadinsku „naraciju“ autora, stekne sam.

Rousseauova misao, napomenut će profesor Goran Sunajko, izmiče svakom teorijskom obrascu, od kojih se je dakako sam autor suzdržavao, što svakako rezultira proturječnostima koje su time prirodna, pa i nužna posljedica, naročito kada je riječ o jednom tako orijentiranom autoru koji je u svome radu prožimao filozofiju i književnost, zbog čega je teško ili nemoguće ta dva segmenta promatrati odvojeno.

Međutim, istaknut će Goran Sunajko, i nadalje je Rousseauovo djelo i od strane brojnih teoretičara i filozofa modernoga doba doživljeno kao „koherentno, originalno i avangardno“. U koji god, naime, segment Rousseauove filozofije da se zagledamo - bilo onaj metafizički, religiozni, estetski, politički, odgojni i drugo, bit ćemo suočeni ne samo sa originalnošću, već i sa izvanrednom hrabrošću i svojevrsnom revolucionarnošću njegovih shvaćanja i uvida, koji su izvedeni nevjerojatnom privrženosti težnji ka najdubljim istinama, o kojoj god da je kategoriji čovjekova bivanja i iskustva riječ - istinama pohranjenim u njegovu dubokom i intimnom iskustvu, kada se razgrnu svi slojevi društvenih „privida“ i opsjena koje su itekako moćne u porobljavanju inače ka slobodi naginjućeg uma.

Ujedno, treba napomenuti, na kraju ovog tek letimičnog, nipošto detaljno skrenutog pogleda ka ovome važnom i potrebnom djelu, kako ono svojim tihim načinom, odabranim autorskim pristupom, vrlo nijansirano, a bez takve izravne nakane, razbija neke od površnih i iskrivljenih doživljaja i tumačenja Rousseauove misli, koji su se u našem vremenu utaborili kao vrst željeznih predrasuda što ih već uobičajeno i veoma autoritetno gaje oni koji najčešće ne poznaju samo djelo, rad autora, no što ih, interesantno, nimalo ne sprječava u tome da bez grižnje savjesti iznose, nameću o njemu svoja mišljenja i stavove.

Tatjana Gromača Vadanjel, Prometej.ba