Bio jednom jedan predsjednik vrli
Tvrdio stalno da narod ga grli

I da ga kao sveca s neba ljubi
Da zbog njega rado život gubi

Svako ko na teškom frontu gine
To nije heroj, već mučenik, sine

Zato je smrt nama radost i raj
Hurije su početak, a ne kraj

Života zemnog s milion muka
Pogni brate, ne budi bijedna tuka

Kleo se stalno u svoje poštenje
I da će s borcima doživjeti uznesenje

Sa šehidskog mezarja u nebo direktno
Tu će sa njima biti slasno i sretno

Ostavio nam domaju čitavu, cijelu
A podijelio je na papiru bijelu

Potpisom svojim dokazao je da laže
Sebi na radost, pristašama tim draže

Inače, sa njima nema problema
Svetac je, to je nepobitna šema

Tobejarabi, kao da od boga je dat
U godini teškoj, u strašni dan i sat

Pod njim smo postali sirotinja teška
Ali to nije njegova, nego naša greška

Njegovi su nas pokrali do gole kože
Sve po zakonu brate, jer im se može

Uz to, nabili su ga nogom u dupe
A govore mu i knjige bacili u šupe

Danas mu u stranci caruje snaha
Sina mu jaše, on ne dolazi do daha

Nema nam druge, nastavit ćemo mu djelo
Pametni kakvi jesmo, na internetsko sijelo

Svaki dan ćemo ići da utvrdimo znanje:
Politika, brate, veliko ti je sranje

Enver Kazaz, Prometej.ba