Naciju nam iz sna budi
Sa ekrana kad zagudi:


O jedinstvu i sranjima
Dičeći se imanjima


Svoje kaste, begovata
Pravio ga njegov tata


Taj ne krade, već uzima
Nema vatre, nema dima


Pokriva ga pravosuđe
Nikad neće prati suđe


S premijerom svojim milim
Nema šanse da ga silim


Da u zatvor ide s njime
I češka mu muško vime


Taj izdaje gdje god stigne
A jaranu tek namigne:


Ne brini se, neću ništa
Dobar sam ti kao pišta


Vjeru, zemlju i naciju
Trampio za demokraciju


U njoj bandu svoju goji
Da se radom ne oznoji


Već da lovu iz države
Rasprodaje kao krave


Na pijaci stočnoj seljak
A on pjeva k'o veseljak


Plaši narod novim ratom
I prijeti mu svojim tatom


Samo da bi lovu čuv'o
Po zemlji se zalud muv'o


Na molitvu uvijek ide
S poglavarom, jasno, pride


Tamo uče sve što znaju
Lako, pitko jer imaju


Za koljeno peto svoje
Blago koje da prebroje


Za života neće moći
Hoće l' umrijet u samoći


Kad ih djeca nogom šutnu
I kućni ćošak tutnu


Islužene, jadne, bijedne
Lopovluk im da prisjedne


Moćnik htio biti vođa
Al' ga slomi bliski rođa


O glavi mu vješto radi
Strahom mu se stalno sladi


Jer mu žena, oštra vila
Svoj lopovluk nije skrila


Sad iz njega glupost vonja
Jadan liči tek na konja


Kojeg draga u slast jaše
I zastavom našom maše

Enver Kazaz, Prometej.ba