Sve se oko nas brzo mijenja – tako i gradski život. Prodavnice polako nestaju, a online kupovina postaje svakodnevica. Uskoro će poslovni prostori u centru grada postati kafići i restorani. Možda će preživjeti još poneka banka ili osiguranje. Ulični umjetnici mogli bi nestati zajedno s prodavnicama.

Ali to se neće dogoditi bez otpora. Čovjek s harmonikom ispred katedrale neće samo tako nestati, niti mladić sa saksofonom kod starog mosta. Istina je – ljudi sve rjeđe nose gotovinu. A to je veliki problem za ulične umjetnike.

U nekim evropskim gradovima ulični umjetnici već koriste QR kodove. Prolaznici ih mogu skenirati i donirati putem aplikacija kao što su Tikkie, PayPal ili Revolut. Neki imaju i uređaje za beskontaktno plaćanje karticom. Drugi povezuju svoj nastup s društvenim mrežama – performans završe pozivom da ih zapratite, podijelite video ili kliknete na link za podršku.

Ali danas je interes za umjetnost sve manji. Ljudi su nestrpljivi i teško ih je zadržati. Teško je privući pažnju, a još teže je zadržati je. Aparatić u šeširu ispred živog kipa, kojeg svi izbjegavaju dodirnuti nakon korone, samo dodatno otežava stvar.

Možda će s vremenom – zajedno s nama koji se sjećamo zvuka kovanice kad padne među druge – nestati i ulični umjetnici. A to bi bila prava šteta. Za sve nas.

Eldin Eminović, Prometej.ba