Vanredna, ukupno 20. epizoda kanadskog serijala Sjeverno od 49

Kanada je u stanju kolektivnog šoka. Otkako je Donald Tramp došao na vlast, oni ne mogu sebi doći. Ljuti su, razočarani, uplašeni. I osjećaju se izdano. Dobili su nož u leđa on onih od kojih su najmanje očekivali i još uvijek ne mogu vjerovati da im se to desilo.

Nedugo poslije izbora, Tramp je pozvao u goste tadašnjeg premijera Kanade, Džastina Trudoa u svoju rezidenciju na Floridi. Krenulo je kao šala, na večeri, uz hranu i piće. Šala koju buli priča a prisutni se smiju u nevjerici. Kada se vratio u Kanadu, Trudo je prepričavao da ga je Tramp zvao guverner i da je Kanadu nazvao 51. američkom državom.

Nije puno ljudi ovu priču u novembru prošle godine uzeo za ozbiljno. Ko je u ta doba i Trampa uzimao za ozbiljno? Trudo je gubio na popularnosti, za vratom je imao peticiju koja je zahtijevala njegovu smjenu, pritisak stranke i javnosti da podnese ostavku. Nakon deset godina vladanja, ankete su pokazivale da ga ni najbliža rodbina ne podržava.

Njegova Liberalna partija je bila na putu da izgubi izbore, konzervativci su bili u usponu.

Kako god, u novembru je izgledalo da Trudo ne planira podnijeti ostavku, da Tramp lupeta gluposti i da će liberali u Kanadi na sljedećim izborima kraljevski izgubiti.

Do prevrata je došlo u roku od dva mjeseca. Nije kako treba ni preuzeo vlast, Tramp ne samo da je počeo javno ponižavati kanadskog premijera i prijetiti suverenitetu države, nego je uvođenjem carina na sve proizvode iz Kanade zaprijetio njenom ekonomskom opstanku.

Talas zaprepaštenja, nevjerice i šoka se širio Kanadom. Izdao ih je najbolji prijatelj i to nakon svega što su prošli zajedno.

Išla je Kanada sa Amerikom u zajedničke imperijalne ratove, učestvovala je u državnim udarima, obarala demokratski izabrane vlade koje zapadnim demokratama nisu odgovarale, slala svoju vojsku u ratove koji su vođeni za zapadne interese. Kanadski obavještajci su išli rame uz rame sa CIA-om u projekte destabilizacije režima koji im nisu odgovarali, kanadski oficiri su prošli i prolaze američku obuku, politički, vojno ili obavještajno su sa svojim južnim komšijama bili u Istočnoj Evropi, na Bliskom Istoku, Centralnoj i Južnoj Americi, Centralnoj i Južnoj Aziji i u Africi.

Decenijama su Kanađani sa Amerikancima stajali na krivoj strani istorije i često dovodili u pitanje suverenitet i ekonomski opstanak u zemljama širom svijeta.

U ta doba nisu bili ni zaprepašteni, ni šokirani niti u nevjerici. Bilo je u redu dok se njima nije desilo.

Trampova šala s početka priče pretvorila se u okrutnu zbilju. On želi Kanadu u Sjedinjenim Državama. Iz američke perspektive, nije uopšte loša ideja. Kanada je druga po veličini zemlja na svijetu. Prirodnog bogatstva ima u izobilju i svega 40 miliona stanovnika da u tome uživaju.

Ono što je bilo skoro nemoguće, desilo se. Neko je doveo u pitanje suverenitet Kanade i probudio ono što skoro nije postojalo. Kanadski nacionalizam. Kanadske zastave vijore ne samo na anglofonskim kućama, nego, pazite sada, na kvebečkim! Kvebek, poznat po svojoj separatističkoj struji i mnogim neriješenim pitanjima sa anglofonima, stao je na kanadsku stranu i podržao svoje kompatriote u borbi protiv Amerikanaca.

I tako je došlo do prevrata.

Kada su shvatili da se Tramp ne šali kada priča o aneksiji i proziva Trudoa kao guvernera američke države a ne premijera Kanade i kada su vidjeli prve posljedice uvedenih carina, panika je zavladala.

Trudo nije imao izbora nego podnijeti ostavku. Na njegovo mjesto je u rekordnom roku i iz potpune političke anonimnosti isplivao bankar Mark Karni. Bivši guverner Centalne banke Kanade i Centralne banke Engleske i dugogodišnji zaposlenik Goldman Saksa, preuzeo je Liberalnu stranku bez dana političkog iskustva.

Uspaničeni, ljudi su počeli da vjeruju da bi on sa svojim bankarskim iskustvom mogao izaći na kraj sa recesijom koja čeka Kanadu ako Tramp nastavi sa carinama.

Izbore je raspisao čim je zamijenio Trudoa na premijerskom mjestu. U predizbornoj kampanji se pričalo o svemu, ali ništa nije bilo važno osim Trampa. Nikada neki izbori u Kanadi nisu bili toliko opterećeni jednom osobom, jednim pitanjem. Ko se može suprotstaviti Trampu?

Na izborni dan, Tramp je napisao: „Sretno velikom narodu Kanade“, pozivajući Kanađane da stanu na njegovu stranu umjesto da glasaju za bilo koga s liste kandidata.

Poslije ove rečenice, i ko nije mislio glasati - glasao je. Skoro 70% Kanađana je izašlo na izbore, što se nije desilo od 1958. godine. Većina je glasala za bankara.

Niko više Karniju nije zamjerio što nema političkog iskustva, glasači najprogresivnije NDP su prešli na njegovu stranu, čak ni Kvebečani nisu puno prigovarali što mu francuski nije dobar.

Ništa to više nije bitno kad se prepadneš da ćeš ostati bez posla a možda i bez države. Prije nego što je napustio kabinet, Trudo je izjavio ono što je svakom već bilo jasno: „Donald Tramp sabotira kanadsku ekonomiju, hoće da napravi totalni kolaps da bi nas lakše aneksirao.“

Kanada i Sjedinjene Države su imale jednu od najboljih i najsložnijih bilateralnih relacija u modernoj istoriji, sa dubokom ekonomskom, političkom i vojnom povezanosti. Skoro 75% kompletnog kanadskog izvoza ide u Ameriku. Teško je zamisliti, ali imaju trgovinsku razmjenu u vrijednosti od 1,6 miliona američkih dolara svake minute.

Sa carinama koje je Tramp uveo, kanadska roba više neće biti konkurentna na američkom tržištu. Banka Kanade je objavila da dugotrajni trgovinski rat može ostaviti nepovratne posljedice na kanadsku ekonomiju.

Tramp nije krio i ne krije šta želi. Ono što su raniji američki predsjednici uglavnom planirali i obavljali u tajnosti, on bez pardona objavljuje na socijalnim mrežama.

„Kanada će platiti finansijsku cijenu tako visoku da će u budućnosti djeca o tome učiti u čitankama. Jedini način da to izbjegnu je da se priključe Americi. U tom slučaju, ukinuću carine.“

Može li poruka biti ikako jasnija? Nije prošlo dugo, ankete su pokazale da Kanađani vide Amerikance kao neprijatelje i Sjedinjene Države su im u rangu sa Kinom i Rusijom.

Ne može Kanada bog zna šta uraditi da se spasi iz prilično bezizlazne situacije. Geografski i strateški su oslonjeni samo na jednu zemlju. S njima dijele 9,000 km granice i dugogodišnje bilateralne odnose. Vojska im je polu-američka, ekonomija zavisna od američkog tržišta. Od ostatka svijeta ih dijele tri okeana.

Kanadski nacionalizam je preuzeo zemlju i ljude. Uvedene su kontra carine na američke proizvode, kupuje se kanadsko, bojkotuje američko, Kanađani su dramatično smanjili putovanja u Sjedinjene Države i izabrali su bankara da im spasi poslove i državu.

Hoće li to biti dovoljno da se održe?

Usudiću se da napišem da to uopšte ne zavisi od njih. To isključivo zavisi od toga koliko i po kojoj cijeni ih želi Donald Tramp. Čovjek je odlučio da reoblikuje svijet po svojoj želji, većina izmiče ili podilazi, rijetki pružaju bilo kakav otpor. Samo ekonomsko, vojno i politički nezavisne zemlje mogu reći NE. Na žalost, Kanada nije jedna od njih.

Lejla Redžović, Prometej.ba