22. epizoda kanadskog serijala Sjeverno od 49

Raj zamišljam da izgleda kao jesen u Kanadi.

Dani su blagi, nježni, sunčani. Nema u njima užurbanosti ljeta niti uspavanosti zime. Brjegovi odmaraju poslije ljetnjih žetvi, na njima srne traže hranu u zore i sumrake. Potoci žubore preko kamenja, jure prema jezerima koja se ljuljuškaju na jesenjem povjetarcu, skrivena među planinama. Zlatne zrake sunca, što je u jesen nisko na nebu, obasjavaju sve što dotaknu, bogatom, nježnom svjetlošću. Crveni javori gore bojama punoće, zelene, žute i narandžaste krošnje ostalog drveća postoje samo da ističu njihovu ljepotu.

Crveni javor je najljepše drvo sjevera. Od 150 vrsta javora širom svijeta, deset vrsta potiče iz Kanade, među njima najpoznatiji upravo šećerni javor. U proljeće je njegova kora bremenita slatkim javorovim sirupom, u ljetnjim vrućinama mu krošnje hlade uzavrele pločnike a u jesen se pretvori u najljepši nakit koji planeta može imati. Kad lišće običnog drveća počne stariti i pripremati se za zimu, zeleni klorofil se razgrađuje otkrivajući druge pigmente, većinom žute i narandžaste. Crvena i ljubičasta boja, ona u javorovim krošnjama što gori na jesenjem suncu, nastaje od šećera koji je zarobljen u lišću.

Kanada je prelijepa u bilo koje godišnje doba, ali u jesen postane magična. Beskrajne bjelogorične šume što se protežu s kraja na kraj zemlje, u oktobru promijene boju i postanu čarolija svih nijansi od zelene do modre. Ceste kroz Istočne Kantone vode preko brda kroz mala pitoreskna sela, glavni sokaci su omeđeni drvoredima crvenih krošnji, kuće su ukrašene bundevama, jesenjim cvijećem i suhim lišćem. Između brda se meškolje jezera koja kao ogledala reflektuju šarenilo šume u plavoj vodi. Poneki kanu klizi po površini, nije jesen vrijeme za brzinu, vesla skoro da ne dotiču površinu vode da ne kvare mir i spokoj dana.

U jabučnjacima koji se protežu uz sokake što vode od sela od sela, prodaju se jabuke. Stabla su im mala i kultivisana, mogu se obrati sa zemlje. Jabuke nisu meke i aromatične kao što bi bili plodovi u nekim toplijim krajevima. Tvrde su i kisele, tamno crvene sa gustom i nabijenom korom, nikle u hladnoći sjevera, rumenile u kratkom ljetu i sazrele za branje u još kraćoj jeseni.

Dok hrskaju pod zubima i ježe kožu od kiselosti, ne može biti drugog osjećaja prema njima osim ljubavi i poštovanja. Sve što preživi minus četrdeset i sazrije u kišovitim ljetima sjevera ne zaslužuje ništa manje.

U Kanadi jesen ne miriše na slatko od dunja, taj je miris ostao negdje u prošlim životima i nemam više nade da ću ga ikada pronaći. Zamijenio ga je miris pite od jabuka i pečenih bundeva. U jabučnjacima se često prodaju već pečene američke pite od jabuka sa cimetom koje mirišu do tri naredna sela. Vruće komade pite iz kojih curi sok od jabuka serviraju sa kuglom sladoleda od vanilije.

U jesen, lokalne farme prodaju cidar, poznat kao vino od jabuke. Nastao fermentacijom, u sebi nema ili ima vrlo malo alkohola. Ukusa može biti raznog, od suhog do slatkog, i kao i vino može biti mirno ili pjenušavo.

Grijati ruke na šolji punoj toplog napitka, lica okrenutog prema jesenjem suncu, biti okružen bojama koje je priroda stvorila da pokaže svoju nadmoć nad onim što čovjek stvara, udisati miris vlažne zemlje i opalog lišća, ljekovito je za dušu.

Jesen je zagrljaj kojeg čuvaš u srcu i misliš na njega kada ti treba nešto da te utješi. Toplota dana, blagost sunca, nježnost povjetarca, raskoš boja. Fridrih Niče je napisao da je jesen više godišnje doba duše, nego prirode. Kako ljeto, puno života, ide ka svom kraju, jesen dolazi da umiri. Jednom kad lišće opadne i raskošne boje miholjskog ljeta zamjeni siva boja zemlje i golih stabala, jesenja melanholija se uvuče u dušu. Dođe sa niskim oblacima i kišnim kapima, dugim noćima i mirisom snijega u vazduhu. Jesen, raskošna u svojoj ljepoti, plodovima koje nudi i miru koji njom vlada nagovještava dugo i hladno zimsko mirovanje.

Kanadska spisateljica L. M. Montgomery je u jednoj od svojih knjiga napisala: Tako sam sretna što živim u svijetu u kojem postoji oktobar! Oktobar, mjesec boja, mirisa i okusa, mjesec blagosti, omaž svemu što je bilo u našim proljećima i ljetima.

I sve dok postoji oktobar, predivni žuti, narandžasti, crveni, ljubičasti oktobar, sve dok osjetim sunce na koži, vjetar u kosi, miris zemlje, lišća i drveta što gori, sve dok u svemu što se sprema da umre ima tako puno predivnog života, ja se neću prestati nadati da raj, ako postoji, bar malo podsjeća na jesen u Kanadi.

Lejla Redžović, Prometej.ba