Za imenovati lika koji tek sliči ljudskome biću, za poružnjenu ljudsku priliku, naš jezik ima jednu riječ spodoba. To navodimo tek tako, da se nađe, ako kome nekada negdje zatreba preciznih opisa.

Jedan od istaknutih predstavnika sarajevskog intelektualno-političkog miljea, Senadin Lavić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i istaknuti član Komšićeve Demokratske fronte, koji već desetljećima svoje šovinističko divljanje naziva borbom za BiH, iznio je novi prijedlog željan pažnje.

Kako čitamo na Dnevnome avazu, citiramo: Lavić poručio: "Vratiti Ustav RBiH kao odgovor na džikanske posrbljene četalje i uzp ustaše" (kako divan naslov, i Lavić i novinari Avaza i društveni ambijent koji ih takvima proizvodi mogu biti ponosni na dosjetke poput „džikanski posrbljeni četalji“ i „uzp ustaše“), Senadin Lavić zalaže se za vraćanje Ustava Republike BiH.

Profesor i političar je poručio, a jedan od najčitanijih medija je njegovu poruku prenio. Kako nakon ovakvih poruka može postojati ijedan Srbin i Hrvat u BiH koji se koliko sutra neće učlaniti u Demokratsku frontu i zajedno s lavićima graditi "građansku državu"?

Nastranu sada sve, od načina na koji se sarajevski ekstremni desničari koji sebe zovu „građanska BiH“, okupljeni oko Željka Komšića i Bakira Izetbegovića, odnose prema Srbima i Hrvatima do toga kako je vraćanje staroga Ustava naprosto nemoguća stvar. Odnosno, moguća je na dva načina: konsenzusom ili silom, tj. ratom. S obzirom da konsenzusa oko toga definitivno nema, ostaje pitanje Laviću i drugima kako oni maštaju da se to ostvari, tj. ostaje im objasniti kako to planiraju izvesti.

Umjesto daljnje rasprave o tome, hajmo samo brzinski vidjeti što u tom ustavu piše, možda se tu krije puno lijepih iznenađenja.

U službenom listu Republike Bosne i Hercegovine, godina II – broj 5, od 14. marta/ožujka 1993. godine, objavljen je prečišćeni tekst Ustava Republike Bosne i Hercegovine, potpisan od strane Alije Izetbegovića, predsjednika Predsjedništva Republike BiH.

U članu 1. stoji:

- Republika Bosna i Hercegovina je suverena i nezavisna država ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive.

U prvom pasusu člana 3. piše:

- U Republici Bosni i Hercegovini zajamčena je ravnopravnost naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive.

Član 4. Ustava RBiH glasi ovako:

- U Republici Bosni i Hercegovini u službenoj upotrebi je srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora. Oba pisma – latinica i ćirilica su ravnopravna.

Sviđa li se Laviću ovo što stoji u Ustavu? Ako bismo se stvarno vratili na taj ustav, kako bi on danas nazivao jezik kojim govori i narod kojem pripada?

Prometej.ba/F. Šarčević, D. Vujica