Na prvi dan proteklog Bajrama, neposredno prije Bajram namaza, Bakir Izetbegović je uslikan unutar džamije – u njenom prednjem dijelu – kako sjedi među mnoštvom imama. Čini se da je on bio jedini „civil“ u prvom safu – samo je njegova glava bila gola među ahmedijama. Iza grupe imama, gotovo nevidljiv, zategnut je crveni gajtan koji je odijelio ostale vjernike od efendija. (Treba reći da obično ovo nije slučaj i vjerovatno postoji razlog za to; imami se ne odvajaju od ostalih ljudi konopcima.)

Sliku je prenijelo više portala a popratni tekstovi i komentari su uglavnom osuđujući. Tekst u Klixu od 31. 3. pod naslovom „Zašto su političari u ograđenom dijelu džamije?“ očigledno je bio veoma čitan. Čini se da su najvažniji sljedeći dijelovi spomenutog članka: „Kada je država sekularna onda bi vjera i politika trebale biti jasno odvojene. To je ideja u kojoj vjera ne smije uticati na politiku i obratno.“ (Prethodno napisano je boldirano.) „No, to očito nije slučaj u BiH: političari su u prvim redovima sa vjerskim vođama koji im omogućavaju taj benefit kako bi se iskazalo da su oni bolji dio društva i možda bolji vjernici. A takvo nešto nijedna vjera niti preporučuje niti prepoznaje.“

U nastavku se iznosi sljedeća nedoumica, suštinski tvrdnja: „I zato se postavlja pitanje zašto bi ijedan političar trebao biti u prvom safu.“

Broj dijeljenja teksta kao i broj komentara su izuzetno veliki; čak i za Klixove standarde. Ne treba ni govoriti da se najviše kritikovao Izetbegović. Komentari u kojima se govorilo o podjeli na bogate i siromašne, povlaštene i one druge skupili su veliki broj pozitivnih reakcija.

Ovakva postavka i priča zahtijevaju analizu. Ovo na prvi pogled možda ne izgleda tako: mnogo čitalaca ovoga teksta to neće prihvatiti jer im vjerovatno navedeni argumenti iz Klixa izgledaju ispravni i samorazumljivi. Zamolio bih za strpljenje.

Složićemo se na startu da se ovdje radi o članku koji je izašao na stranici jednog najprije građanskog portala. Klix to nesumnjivo jeste i ovdje se radi o prilično standardnom razmatranju u okviru grupacije koja portal čita. Ideje sekularnoga uređenja, odvojenosti vjere i države, neprihvatljivosti grube podjele na bogate i siromašne su u ovom okruženju važne, ali postoje kodovi tumačenja tih tema kao i dijapazon stavova koji su prihvatljivi.

S druge strane, činjenica je da se dijelovi citiranoga teksta pojavljuju kao tema i među vjerničkom populacijom, ali se ta razmatranja i rasprave odvijaju na drukčiji način.


Građani i Vjernici

Uzimajući prethodno napisano u obzir, tekst koji čitate teži da prodiskutuje pristupe obje grupacije koje smo spomenuli: grupe ćemo – uslovno rečeno – nazvati Građanima i Vjernicima. Teza je da prvi ne bi na ovaj način trebali komentarisati Izetbegovićevo mjesto u džamiji, a da drugi fulaju poentu.

Da postavimo temelje za našu analizu: dakle, znamo da je Izetbegović lider stranke koja okuplja ljude veoma specifičnog vjersko-nacionalnog identiteta. Znamo da se tu radi o ljudima bošnjačke nacije koji u većini baštine jaka islamska uvjerenja i osjećaje. Broj onih ljudi koji glasaju za SDA a koji se ne mogu opisati na prethodno navedeni način je mali. Znamo da je SDA stranka koja, između ostalog, želi promovisati i istaći bošnjački i muslimanski karakter svojih članova i glasača; to je tako postavljeno programski i to njeni glasači traže od nje.

Islamska zajednica, opet, u BiH je registrovana kao nevladina organizacija. Ovo je važno istaći: često se to zaboravlja, a IZ se postavlja u neke druge okvire i dodjeljuju joj se drugi prerogativi. IZ, kao bilo koja druga nevladina organizacija u demokratskoj Bosni i Hercegovini, djeluje u okviru zakona naše zemlje, po svome programu i statutu; opredjeljenja koja se mogu pročitati u tim dokumentima izraz su njenog istorijskog iskustva, unutrašnje logike i ciljeva organizacije. Sve navedene stvari, kao najvažnije odlike organizacije, ne mogu se jednostavno, u par rečenica objasniti. Dobar dio članstva ne ulazi u takva razmatranja a treba reći da postoje i specifična kultura i jezik te organizacije.

Najprije par uvodnih opaski: odgovor na pitanje zašto se Izetbegović kao predsjednik SDA našao u ograđenom, prednjem dijelu džamije, po unutrašnjoj logici IZ-a može biti bilo kakav, a ljudi koji nisu članovi IZ-a i koji nisu iz toga svijeta najvjerovatnije uopšte neće razumjeti o čemu se tu radi. (U stvari, gotovo je sigurno da neće razumjeti ili će razumjeti pogrešno.)

Drugo, u ovome tekstu akcenat je stavljen na IZ, ne na Izetbegovića. Mislim da je to logično iz sljedećeg razloga: oni su ti na čijem terenu se Izetbegović našao i oni su ga pozvali i ustupili mu mjesto u džamiji u kojoj je uslikan. (Ovo i autor teksta u Klixu ističe iako baš i ne zna kako da izađe na kraj s pitanjem koga okriviti: IZ ili Izetbegovića.)


Šta je uopće ikome sporno i zašto?

Hajde da sada, iz perspektive autsajdera, probamo ući u razloge zašto se Izetbegović našao u prvom safu. Zašto to radimo imajući u vidu prethodno rečeno? Zar ne kršimo upravo ono što smo rekli o nemogućnosti vanjskog komentarisanja? Nećemo to raditi iz perspektive članova grupe, tražimo samo one postupke koji bi mogli biti kršenje pravila ove zemlje. Dakle, pristojan ali obaviješten outsajder bi mogao zaključiti sljedeće: Izetbegović se našao u prvom safu zato što IZ želi da dobije bolji tretman jednom kada SDA bude ponovo na vlasti; možda zato što IZ želi istaći da cijeni one koji podržavaju muslimanski identitet bošnjačke populacije; zato što je Izetbegović imao ranije zasluge za IZ; zato što cijene Izetbegovića lično. Ono što je važno reći u vezi navedenih razloga – ovdje nema ništa sporno. Svi razlozi su legalni i legitimni sve dok se ne dokaže da su Izetbegović ili IZ kršili zakone ove države u vezi s njihovim ispunjavanjem. A to se ne može napamet niti paušalno napraviti te postoji procedura koja se mora ispoštovati. Također, ovakva praksa „ugošćavanja“ političara je legitimna i legalna bez obzira što SDA tako dobija ili obnavlja glasove.

Apsolutno ne stoji opaska novinara da „vjera ne smije uticati na politiku i obratno.“ Naravno da smije jer liberalne demokratije veoma široko dopuštaju mogućnost uticaja različitih nevladinih organizacija; ali u zakonskim okvirima koji se tiču i ovakvih događaja.

Mislim da je prilično jasno kako raširena praksa u maniru unutargrupne kritike od strane ljudi koji su van grupe ima druge razloge. Ovo uopšte nije vezano za grupu koja se kritikuje. Da se razumijemo, ovdje se nije desilo ništa spektakularno: organizacija koja okuplja vjernike muslimane je pustila drugog muslimana – poznatog političara i sina čovjeka koji je robijao zbog islamskih ideja – u prvi saf. Kome se ovdje kritičari obraćaju? Vjernicima koji trebaju početi manje cijeniti IZ ili Izetbegovića zbog toga? To se definitivno neće desiti i upravo može izazvati suprotne reakcije. Ovakvi stavovi mogu samo učvršćivati slične koji postoje u okviru građanske grupe te obnavljati njihove negativne ideje o religiji, Zajednici ili vjernicima političarima.


Koji su to principi „svake vjere“ i šta je sekularizam?

U tom smislu je zanimljivo primijetiti da novinar Klixa zna i šta su principi „svake vjere“. (Napisano je da ni jedna religija ne izdvaja „bolje vjernike“.) I ovo je standardan komentar Građana. Otkud ljudi koji vjerovatno nisu članovi ni jedne vjerske grupe to znaju? Možda se baš doktrinarno mogu i trebaju izdvajati određeni ljudi. Otkud to paušalno ucrtavanje visokih moralnih principa našeg (sekularnog) vremena u drevne tekstove i drevna pravila? Samo da bi se pobijedilo u argumentaciji? Također, novinar potpuno pogrešno tumači ideju sekularizma te vezano za nju temeljni princip „odvojenosti vjere i politike“. Odvojenost vjere i politike – mislim da ovo treba debelo podvući – ne znači da nekog političara sveštenici ne smiju smjestiti u prvi red u bogomolji. To znači da je država „neutralna“ spram različitih vjera te drugih ideologija i grupa; i mnoge druge stvari. (Zvuči jednostavno, ali nije, i ima se mnogo toga reći na ovu temu.) To što se svaki put bilo šta što liči na kršenje toga sekularnog principa smatra velikim grijehom više govori o uslovljenosti kritičara prethodnim režimom te, moram reći, njihovim neznanjem i ignorancijom. A ima tako mnogo toga što se može reći u smislu kritike političara po drugim pitanjima.

Toliko o onima koji nisu članovi IZ-a. Da sada nešto kažemo o drugom dijelu naše teze: o pristupu članova IZ-a. Oni su drukčija priča. Oni mogu kritikovati IZ unutargrupnim argumentima te se, u okviru grupe i grupnih razloga, možda mogu pitati sljedeće: postoje li snažne odredbe u islamskoj doktrini koje zabranjuju pozicioniranje političara u prve safove? Da li se one mogu prenijeti na naše vrijeme? Da li je ideja jednakosti jednako važna kao ideja vidljivosti prominentnog političkog lidera? Gdje tačno doktrina stoji po pitanju nacionalnog u odnosu na vjersko te da li tu postoje neki sukobi vrijednosti? O svemu ovome se može raspravljati a možda se i raspravlja u krugovima vezanim za IZ. U okviru ove grupe postavljati pitanje zašto se baš Bakir našao da tu bude nema smisla i dolazi iz drugih registara. (Ili ima smisla, ali se u okviru grupe mora prihvatiti da su takvi registri relevantni.)

Dakle, kada govorimo o političarima u BiH – onima koji su članovi IZ-a a nisu u SDA – oni imaju svako pravo da propituju smještanje Izetbegovića u prvi saf u džamiji, ali ne u smislu zabrane takve prakse nego da se pitaju zašto i neko od njih nije pozvan da se tu nađe. To se može raditi po više osnova. Dobar je primjer stranka NIP: gotovo svi prominentni članovi NIP-a su javno vjernici muslimani i pretpostavljam članovi IZ-a. Kao takvi, oni imaju pravo postaviti pitanje njihovog tretmana u džamijama. Da li i oni podržavaju islamski identitet i vjeru govoreći u javnom prostoru? Da, podržavaju. Da li su spremni dati IZ-u, po pravilima, ono što IZ smatra da treba imati? Da. Onda bi i oni trebali imati povlašteni status tokom ceremonija. E sad, moguće je da u IZ-u ima puno više ljudi koji su ovako ili onako vezani za SDA pa ne dopuštaju da se NIP jednako promoviše. To članovi IZ-a trebaju raspraviti u okvirima svojih krugova koristeći specifične unutargrupne argumente. Pa da onda sami odluče šta će dalje i kako će.

Dakle, da sumiramo, NIP ima pravo da kritikuje IZ na osnovama unutargrupnog ferpleja – koji je ranije izložen – kao što to pravo imaju i članovi drugih stranaka koji su članovi IZ-a. Ipak treba imati na umu sljedeće: IZ u konačnici posjeduje ekskluzivno pravo da odluči koga će od političara staviti u prvi saf a koga neće. Ako im relacije sa NIP-om nisu dobre, onda je logično da njih neće ugostiti na isti način.

Na kraju, da umjesto zaključka kažemo nešto veoma jednostavno i očigledno: preplitanje članstava u raznim organizacijama (vjerskim, političkim, sportskim...), miješanje ideja i nejednakost beneficija su inherentne karakteristike liberalne demokratije i to se mora prihvatiti. Pogrešna ali specifična kritika kojoj smo svjedočili – i unutargrupna i vangrupna – Političara koji se našao u prvom redu u bogomolji i Organizacije koja mu je to dozvolila čini da svi mi ovdje pomalo izgledamo kao Kazakstan za vrijeme SSSR-a.

Faris Čengić, Prometej.ba