Faruk Kapidžić Dia je prošli petak (22. 11. 2024.) gostovao kod Senada Hadžifejzovića u njegovoj emisiji na Face TV-u. Poslije dugo vremena, neko iz vrha SDA došao je u emisiju i to je događaj sam po sebi. (Senad H. odavno priča kako mu Bakir, Seka i ostala ekipa ne smiju doći iako ih on često zove.) Zna se da su odnosi bračnog para Izetbegović i Senada H. loši te da potonji koristi svaku priliku da kaže nešto negativno i optuži Izetbegoviće za razne stvari. Neću ovdje ulaziti u suštinu problema i govoriti ko je šta naopako napravio.

Pretpostavljam da je većina ljudi koja čita ovaj tekst gledala emisiju i nema smisla prepričavati sadržaj. (Ako niste gledali, preporučujem da to uradite; zanimljivo je na drukčiji način. Preko 200.000 gledanja u tri dana govore u prilog rečenom.) Ipak, zarad razumijevanja daljnjeg teksta i analize, moram iznijeti osnovnu fabulu: Senad H. napada Diu da je kockar, alkoholičar, korumpirani političar i haman izdajnik. Predzadnja karakterizacija se odnosi na Kapidžićev angažman u savjetu Nedžada Ajnadžića kao načelnika Opštine Centar kada je odobrena izgradnja u Hastahani, te na slučaj kada je bez strategijske procjene Zavoda za planiranje Dia uradio izmjene regulacionog plana na Bjelašnici. Zadnja karakterizacija se opet odnosi na to što je Dia tražio da se briše ime Bosne i Hercegovine sa nekog dokumenta u vezi Komisije za zaštitu spomenika. Senad H. tvrdi da je sve ove podatke i optužbe iznio ne zbog blaćenja Kapidžića nego zbog važnosti sljedećeg pitanja: može li takav čovjek biti gradonačelnik? Dakle, Senad H. se brine u ime svih nas.

Dia na sve optužbe hladno odgovara da su izmišljene, da su ih Senad H. i njegovi fabrikovali te da je Senad H. prevarant pošto ga napada iz svojih interesnih razloga. (Dakle, Kapidžić ovime mijenja fokus.)

Manje-više tokom cijelog razgovora jedan drugog su ubjeđivali da priznaju da su negativci te da imaju zadnje namjere.

Pri kraju emisije svjedočili smo par situacija za koje se može tvrditi kako imaju veze sa istinskom politikom: kada se došlo do konkretnih stvari vezanih za gradnju ili urbanizam, vidjelo se koliko Hadžifejzović ne zna i koliko su mu optužbe neutemeljene. Dia je pokazao da zna o čemu govori. To je bilo za očekivati ali ne govori puno o kompetenciji samog Kapidžića: Dia je, kako mu samo ime kaže, diplomirani inženjer arhitekture i iskusan graditelj koji je proveo jedan mandat kao kantonalni ministar za urbanizam. Senad H., kao novinar, ne može kvalitetno znati procedure i mnoge druge stvari iz tog polja. Ovo je bilo kao da Benfica igra sa Vrbanjušom, profesionalci sa amaterima.

Epilog je, kao i uvijek kod nas, navijački: jedni brane Diu i govore da je „dominirao“ a drugi Senada H. Ipak, čini se da mnogo više ljudi misli da je Dia pobijedio. Senad se izgubio i iznervirao. Dia mnogima nije simpatičan, ali u sukobu sa Senadom H. ispao je pristojan čovjek.

Ipak, sve rečeno i nije toliko važno za ovaj tekst. Kao što sam već napisao, izneseno je zbog osnovnih informacija, usmjerenog poopštavanja te da bi se nastavak teksta imao na šta referisati. Inače se prepucavanja kao što je ovo odlično uklapaju u našu političku kulturu i opšti narativ – onaj koji svi razumiju i po čijim obrascima raspravljaju. Lični interesi, uvlačenje vlastodršcima, poroci, izdaja prijatelja ili države – u tom imaginarijumu živi prosječni gledalac u BiH i čini se da u našim glavama i srcima ništa drugo ne postoji. Ne bih da kvarim pomalo perverzan ugođaj, ipak, postoje i druge stvari pored navedenih; po mom mišljenju, važnije stvari. Problem koji je vezan za ovo naše vrijeme i mjesto dobrim dijelom je taj što se samo govori o svojevrsnom političkom i životnom patosu. Bogatstvo građanskog života se ne može doseći ako to ostane tako. (Ovdje se ideja bogatstva građanskog prepliće sa idejom gradskog, ali to je posebna tema. Nije slučajno da obje riječi imaju isti korijen. Senad H., koji također spominje gradsko i građansko kao uzvišeno, u ovom razgovoru upravo svojim ponašanjem radi na njegovom urušavanju.) Stvari o kojima želim govoriti nalaze se na margini razgovora dvojice ljudi. Nabrojat ću ih taksativno i svaku tačku kratko prodiskutovati.


1. Senad H. kaže da je Diu optužila kolegica Ena Kukić (koja radi u Austriji, dakle Novinar sugeriše da je kompetentna i vrijedna što može biti slučaj) da Kapidžić pogoduje „neradničkim i nemiješanim obiteljima“ u poslovima gradnje. Na to Dia kaže: „ona će mi o tom pričati, ja koji sam odživio život u i oko miješanih obitelji“.

Najprije, očigledno je da su sve tri osobe uključene u ovu diskusiju (Dia, Senad H. i Ena K.) ljudi iz „miješanih obitelji“ u nekom širem smislu tih riječi. (Dia nam je bez namjere dao tu novu, širu definiciju govoreći o životu „u i oko“.) Iako oni to možda nisu po opšteprihvaćenoj strogoj definiciji tih pojmova, oni su takvi po širem okruženju familije i prijatelja te svome baznom habitusu. (Najprije pričamo o asimilaciji u okviru dominantne jugoslovenske kulture.) Čak i da nemamo direktno priznanje o življenju „u i oko miješanih obitelji“, to se po rječniku, referentnim tačkama i stilu ovo troje ljudi da lako zaključiti.

Dakle, šta se ovdje desilo? Jedan „miješani“ novinar, koristeći argument „miješane“ arhitektice, spočitava „miješanom“ arhitekti da protežira „nemiješane obitelji“. Dia je dakle izdao svoju miješanu grupu dajući beneficije nemiješanima.

Hajde da pogledamo šta je tačno Kapidžić u vezi miješanih obitelji rekao. On u postu iz 2021. govori o raznim grupama građana koje je Trojka prevarila. Tako govori o nekim članovima Islamske zajednice koje je prevario NiP i o miješanim i radničkim obiteljima koje su prevarili NS i SDP. Iako Ena Kukić tvrdi kako Kapidžić ima zamjerke na miješane brakove ovakvim stavom, to nije tako: Dia samo iznosi mišljenje kako su te grupe prevarene. (Ena Kukić ima pravo što iznosi ovaj slučaj kao pogrešan, ali je razlog zašto treba reagovati, kao što ćemo vidjeti, drukčiji. Dakle, slučaj je nesrazmjeno napuhan i dva puta pogrešno predstavljen. Ena K. i Senad H. govore standardnim jezikom grupe kojoj pripadaju i ne treba im ovo suviše uzimati za zlo.) Ipak, ovdje ima nešto drugo što je zanimljivo u vezi Kapidžićeve izjave i što smatram gorim od navedene optužbe; nešto što niko izgleda nije primijetio. Kapidžić navedene grupe (i još neke druge) tretira kao zabludjelu djecu koja su se dala prevariti. (On to i kaže: „ako se djetetu deset puta govori da će nešto razbiti i razbije i ukažeš mu da je kriv, je li to govor mržnje prema djetetu?“) On je taj koji je tumač njihovih (dječjih) interesa i sklonosti jer oni nisu u stanju da to sami rade. Ovo je jedno užasno tumačenje koje svoj obrazac nalazi u mentalitetu cijele grupe kojoj svo troje pripadaju, a možda i cijelog jugoslovenskog (elitnog) main-streama. Tu je emancipacija ključna jer svi mi, u totalu, trebamo biti podvrgnuti agresivnoj preobrazbi sve dok ne postanemo ono što trebamo biti. Članovi IZ-a, miješane i radničke obitelji su u ovom slučaju mazlumi i idioti, ne znaju misliti i treba ih emancipovati. Zar članovima SDA nije čudan ovakav čovjek koji svestrano tumači volju pojedinaca iz najvažnije nevladine organizacije u Bošnjaka jednako kao i volju miješanih obitelji? Otkud takva ekspertiza i takva obaviještenost? Nije zgoreg reći da naš arhitekta u liku predstavnika narodnjačke stranke – inače čovjek koji potiče iz prethodne (miješane) elite – iznoseći argument o emancipaciji unosi drugu vrstu svjetonazora i neminovno mijenja karakter svojih glasača.


2. Sljedeća važna tačka je vezana za prethodnu: radi se o trenutku kada Senad H. pita Diu kako on, takav, da bude kod Bakira. („Znam da nisi imao nimalo dobra mišljenja o Bakiru i Seki. Šta ti se desilo pa si to prelomio, iz neke građanske, gradske opcije, raje, kafića, Bugattija, SOS-a, odjednom uđeš u nešto što je u stvari... nacionalno?“) Miješani i gradski čovjek može dakle biti samo u „građanskoj“ partiji, nikako u nacionalnoj. Onaj koji kao takav priđe nacionalnoj partiji neminovno je sumnjiv i prevarant, u protivnom, to jednostavno nema smisla.

Ljudi koji se nalaze u nacionalnim strankama nužno su moralne nakaze i primitivni ljudi. Uglađeni građani koji priđu nacionalistima su krivi jer daju legitimitet takvima i održavaju ih u životu. Jedini drugi razlog, pored njihove pokvarenosti, lopovluka i srebroljublja može biti njihova naivnost. Ponovo dakle dođosmo do onoga što je spominjao Dia: Senad H. napada Diu da je mazlum a Dia napada dio IZ-a, miješane i radnike da su mazlumi. Ovdje, pored očigledne zbrke u glavama, možemo sa sigurnošću tvrditi samo jedno: kritičar je poznat – upravo se radi o „građanskom“ intelektualcu (pa bio on novinar ili arhitekta).


3. Senad H. iznosi stav The Bosnia Timesa kako je kocka u samom vrhu teških grijeha za jednog muslimana (pored alkohola, droge...). Ovo je zanimljivo zbog twista koji se dogodio: Senad H., građanski novinar i intelektualac koji je minutu prije napadao Diu da je ovakav ili onakav zato što je pristao uz nacionalnu partiju, odjednom govori iz registra upravo vjerničke grupe koja je okosnica te nacionalne partije. Istina, on koristi druge izvore (uredništvo The Bosnia Timesa, dakle ljude koji su kompetentniji za ovo pitanje te pripadaju grupi o kojoj je riječ), ali koristi specifičan unutargrupni argument za diskreditaciju. Otkud sad to? Zar Senad H. misli da pozvani u okviru bošnjačke grupe to ne znaju, da ne postoje novinari unutar grupe koji pitanje mogu istražiti pa se evo on nudi da to uradi? Oni to sami ne mogu nego treba neki građanski novinar da i taj problem riješi. Opet su (kada zatreba) neki drugi ljudi mazlumi – ovaj put narodnjački novinari – i treba ih štititi od njihovih lidera, a građanski novinari su ti koji se mogu i trebaju miješati u sve.


4. Kapidžić je vrlo brzo u intervjuu okrenuo fokus na Senada H., Face TV i druge ljude koji su govorili protiv njega. Argument je da ga oni namjerno blate jer im smeta. Okrećući narativ, mijenjajući fokus i nebraneći se, on nije učinio ništa novo u smislu metode borbe njegove grupe – jer se to stalno dešava u novinama i na TV-ima koje su sklone Kapidžiću – ali mi se čini da je ovo prvi put da se dešava u realnom vremenu i u direktnom razgovoru s novinarom. Možda je ovo časniji način: hrabro izaći na megdan i reći onome ko optužuje direktno, u lice, da ima zadnje namjere, ne samo čekati botove da to rade. Pa vidjeti šta će se desiti. Ipak, ovo nas ne bi trebalo odmaknuti od važnijega: dvojica egzemplara predratne elite su se sukobili na način koji im je poznat i ovo je jedini istinski sukob koji ovdje postoji.


5. Na kraju, treba primijetiti da je Senad H. par puta rekao sagovorniku: ja ovdje postavljam pitanja – pokušavajući da se otrgne iz stiska Kapidžića koji je uzvraćao pitanjima istog kova. Gdje piše da mora biti kako Senad H. kaže i zašto je to tako? Zar gost ne može postaviti pitanje legitimnosti pitanja? Jer, može biti da pitanje nije maliciozno, možda je jednostavno loše i nekompetentno. Pa neće stručan čovjek odgovarati na sva pitanja bez ukazivanja na neobaviještenost i loše rezonovanje onoga koji pita. Isto je i sa malicioznim pitanjima: Kapidžić postavlja pitanje Senadovog interesa u ovome što radi jer sumnja da on ima neku agendu. Zašto to ne bi bilo OK? Nije novinar pop, može imati interes. Pa i da je pop, i oni imaju interese. Ako ništa a ono da promovišu svoju vjeru i svjetonazor.

Faris Čengić, Prometej.ba

Za razliku od skoro svih drugih medija, Prometej ne objavljuje trivijalne sadržaje i clickbait, nema reklame i oglase, ne dodvorava se većinama i ne podilazi najnižim strastima, a već 13 godina važna je platforma za edukaciju i kritičku refleksiju u bh. društvu. Ako želite podržati nastavak kvalitetnog i nezavisnog rada Prometeja, to možete učiniti iz BiH ili inozemstva. Potrebne informacije možete pronaći ovdje.