Očekivano, Ivan Filipović – seoski kabadahija iz Rame s priključkom na internet – odgovorio je na moju kritiku Franjevačkog samostana Rama-Šćit, na čelu s fra Andrijom Jozićem i fra Mijom Džolanom, zbog institucionalne podrške koju ukazuju Filipoviću. O kakvoj se pojavi radi, opisao sam u tekstu Kad progovori Bosna Srebrena…, točnije: dao sam prostor Filipoviću da se predstavi sam.

Jednako očekivano, njegov “odgovor” predstavlja sve ono što Filipović jest: primitivni, nepismeni i priglupi lažov.

Naslov njegovog teksta glasi: “Tko to moje ime proziva, čudan “insan” čudnog imena, Mustafa Franjo ili kako već!!!”, a cijeli taj svoj tekst taj nesretni slučaj gradi oko jedne fotomontaže koja je nastala u zafrkanciji prije nešto više od pet godina. Očekivano, i taj njegov tekst podržali su vijećnici ramskoga HDZ-a.

Naime, kada sam u ožujku 2020. obranio svoju doktorsku disertaciju iz matematike, jedan moj prijatelj, danas profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, poznat po dobrom smislu za humor, inspiriran napadima bošnjačkog nacionalističkog magazina Stav na mene, napravio je “specijalno izdanje (Stava) povodom odbrane doktorata”. Kada smo vidjeli tu njegovu zafrkanciju, svi smo se dobro nasmijali, a ja sam je objavio i na svom Facebook profilu uz zahvalu prijatelju za dobru i originalnu foru.

Fotomontaža nastala u prijateljskoj zafrkanciji za Filipovića je glavni "dokazni materijal"

Neki ramski bukači s inteligencijom bukovoga panja, ne shvaćajući očito, odmah su tu zafrkanciju objavili kao točnu vijest, a moji roditelji, umjesto da uživaju u tome danu, trpili su pozive koji su izražavali zabrinutost što im je sin “postao musliman”.

Jedan dio tih panjeva povukao je svoje objave kada im je još jednom rečeno o čemu se radi. Međutim, za Ivana Filipovića je to ostala činjenica. Vjerojatno zato što on želi da to bude tako, jer mu kao patološkome lažovu i mrzitelju činjenice svakako nisu bitne.

U nekoliko svojih tekstova posljednjih godina, Filipović se pozivao na to da sam ja “matematikom dokazao da sam Bošnjak”. I sada, kada sam široj javnosti predstavio sramotu – manje bitno za Filipovićevu sramotu, on svakako srama nema – franjevačke provincije Bosne Srebrene koja je na Šćit, protivno izboru većine ramskih franjevaca, nametnula vodstvo koje preko Filipovića i sličnih odrađuje svoje prljave poslove, Filipović se opet našao pozivati na rečenu fotomontažu.

Pored ostalih maloumnih budalaština, Filipović u svom tekstu piše:

“Na žalost, imamo po nešto i zajedničko.
Zajedničko nam je mjesto rođenja, zajednički nam je zavičaj, to je Rama.
On bježi od Rame!
Bježi od ramskoga identiteta tražeći se tamo negdje po bespuću, a ja živim svoj identitet i živim svoju Ramu u svojoj Rami!!!”

Rama je moj zavičaj u koji rado dolazim i od kojega ne bježim. Radi se naprosto o tome da sam sveučilišni profesor, koji je predavao i predaje na sveučilištima u BiH, Hrvatskoj i šire. Filipović i da hoće nema kud – Franjevački samostan Rama-Šćit na čelu s nametnutim Andrijom Jozićem (koji je, usput budi rečeno, u ožujku ove godine prvostupanjski osuđen na sedam mjeseci zatvora zbog krivotvorenja dokumentacije čime se doveo na čelo ‘Kuće mira’) i lokalni HDZ njegov su krajnji domet. Gdje se, nemajući vlastitoga dostojanstva i integriteta, krije iza kolektivnog “identiteta”.

Tužno je što se na to biće uopće mora trošiti vrijeme.

Franjo Šarčević, Prometej.ba