Na pomolu je nova politička ljubav na ovdašnjoj političkoj sceni, reklo bi se gotovo šokantna i potpuno neočekivana, ali veoma logična kad se pobliže analizira karakter ljubavnika, tj. njihova pokvarenost, sklonost laganju, zabijanju noža u leđa partnerima i sklapanje brakova iz interesa. Najavio ju je ljubavnim zovom u političkoj baruštini, jučer, 24. 9. 2026, kolumnista portala Odgovor, jedna od najzanimljivijih faca ovdašnje desnice, Haris Imamović, vrlo cijenjena i moćna pojava u SDA. Mnogi ga se moraju sjećati kao savjetnika Šefika Džaferovića, kojeg je dinastija sa Poljina turila u bošnjačku predsjedničku fotelju, onako kako se tura bezvrijedna stvar na vidno mjesto u kući, jer može poslužiti za npr. čišćenje ćoškova od paučine, sifona u kupatilu ili podrumskih prostorija u koje dolaze oni mali sivi glodari, a ponekad i neki štakor. A to znači da Džaferović služi dinastiji bilo kao (Še)fikus u Predsjedništvu (turi tamo biljku ili Šefika, dođe ti ga ne isto, jer ta politička kreatura ne postoji po sebi nego po dinastijinoj potrebi), bilo ka spužva, metla ili usisivač. (Še)fikus je ozbiljan politički multipraktik, uz to sklon da dobija oblik posude u koju se ulije, kao sve druge političke pihtije.

E, Haris Imamović, ne sporeći mu pragmatizam i političku dovitljivost, uključivao je i gasio dinastijin multipraktik, praveći od političkog ništa nešto što se povremeno, tuđim mišljenjem naravno, oglašavalo iz zgrade Predsjedništva. Time je Imamović zaslužio povjerenje dinastije i svojedobno projektovao ideju o proporcionalnoj zastupljenosti Bošnjaka u organima vlasti na državnom nivou, jer eto Bošnjaci su većinski narod u BiH i zbog toga i moraju biti najzastupljeniji, ne samo u vlasti nego i u državnim institucijama, što u konačnici znači da konkurse treba raspisivati na nacionalnoj osnovi. Uz oznaku stručne spreme po toj logici na konkursima od portira do direktora treba stajati i nacionalna odrednica. Izvedeno do kraja, po zanimanju nisi samo pravnik, programer, ili sekretarčić, već Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Drugi u dinastijskoj po hijerarhiji, Sin svoga Oca i muž svoje Supruge, s jednom vrećom za mog Bakira, kako je za vrijeme prikupljanju zlata po Turskoj tokom rata govorila u njega mu brižna mater, najavljivao je donošenje zakona o ovoj Imamovićevoj ideji, pa se malo ušutio oko toga.

Sad se u predizbornoj kampanji sjetio nove prevare koja glasi 3 puta 50. Kako to moćno zvuči. Oslušnite još jednom, 3 puta 50. Ali nije to običnih 150, kao nekadašnjih hiljada, plus hiljada, plus hiljada to je za mene trista hiljada, što je u prošloj predizbornoj kampanji govorio muž svoje Supruge sabirajući glasove za SDA i obećavajući otvaranje 100 000 radnih mjesta. Sada je to 3 puta 50 čudotvorstava. Pedeset hiljada radnih mjesta, pedeset miliona KM investicija i 50% veće plate. Ode Bosna u nebo, a u vremenu svjetske ekonomske, energetske, privredne, klimatske i niza drugih kriza, Bosna će pod Bakirom postati privredno i ekonomsko čudo, feniks koji iz beznađa uzlijeće nebu pod oblake. Svi ćemo biti sretni, zadovoljni i voljet ćemo dinastiju i na ovom i na onom svijetu, čak i na nekom trećem, ako ga ima.

Evo, javno obećavam – poginut ću za Sina svoga Oca, ako ostvari ove tri moćne laži. Hoću, hiljadu mi dabrova u bosanskim gotovo presušenim rijekama, svakog mi štakora koji po osušenom riječnom koritu uzalud traži hranu. Hoću, mog mi komšije Bakira s Poljina iz viletine okružene zidinama, arhitektonske nakarade u kojoj se rađaju ovakve političke gluposti i jeftine laži.

I još nešto, Bakir je uvijek ostvarivao neostvarivo. Dokazao je to u trezoru tokom rata dok je, ne zna se kojim čudom, išao i ispred linija Armije BiH. Bakira mi, jest. I u trezoru su bile linije, prva druga, treća. Bakir je bio čak i iza njih, u ćošku, Ne bi on, ali, eto, brinuli se mater u njega mu i babo, prvi u Bošnjaka, koji nije u Dejtonu 1995. dijelio Bosnu, nego je cijepao na geografskoj mapi, sa Miloševićem i Tuđmanom.

No, vratimo se onoj ljubavi na pomolu s početka ovog teksta. Planula je iznenada, kao i sve velike ljubavi, a mogla bi aBd, što rekli novopečeni muslimani iz SDA, završiti i političkim brakom. Sve zavisi od toga šta će o tome reći dvije žene, Sebija, odmilja zvana Seb., neformalna šefica SDA i Sabina Ćudić, koja uspješno vodi Našu stranku u izborni politički debakl, naravno kao predsjednica obilato potpomognuta Duškom Mobing Jurišić, kako je ironično zove vispreni Edin Zubčević u jučerašnjem sjajnom tekstu Stranački plac ljiljana, objavljenom na vrsnom portalu Nomad.

Ta iznenadna ljubav sijevnula je u glavi Harisa Imamovića nakon što je Nermin Nikšić na predizbornom skupu u Tešnju javno stavio ključ u bravu koaliciji SDP-a sa SDA. Imamovićeva nesporno velika politička intuicija odvela ga je Sabini Ćudić, s dobrim i plemenitim nijetom da joj spjeva odu. Pametan čovjek, nema šta. Ako neće Neka - kojeg prvi kolumnista SDA naziva izdajnikom (vidjeti: Nikšić još jednom dokazao da je izdajnik: Dodik i SDP ponovo na istoj strani, Odgovor, 21. 9. 2026.) zato što je s punim pravom odbacio blentavu ideju Željka Komšića o koncentracionoj vladi – hoće Sabina. Moram priznati da je Imamovićeva oda ingeniozna i vrlo maštovita u redanju opštih mjesta od naslova pa nadalje. Sabina Ćudić bar nije kukavica kao Denis Bećirović, piše nekadašnji savjetnik dinstijinog multipraktik političarčića i reda hvalospjeve. Ne samo da nije kukavica, ona je i lice budućnosti, ljevice u BiH, a Nikšić lice prošlosti, dok je po političkom znanju, držanju i umijeću daleko iznad svih u SDP-u i čitavoj Trojci. A da su u toj Trojci znali išta, po Imamoviću, gospođa Ćudić je trebala biti kandidatkinja za bošnjačku članicu Predsjedništva, jer je za razliku od Bećirovića hrabra, a potom ide poenta „Na kraju, ona je više puta u svojim javnim nastupima - pa i u nedavnoj reakciji na Komšićev prijedlog - uzimala Aliju Izetbegovića, kao referentnu tačku, odnoseći se prema njemu s uvažavanjem...“

Jeste, istina je da se Sabina Ćudić hvatala Alije kad ju je SDA bagra ogavno napadala da je dijete pripadnika KOS-a, a ona odgovarala da joj je otac tokom rata u stanu imao direktnu telefonsku vezu s Alijom, koji je, naravno, a šta bi drugo, sačuvao cjeloviti i suverenu, doduše podijeljenu na entitete i kantone, a suverenu toliko da je morala imati protektora u vidu visokog predstavnika. Hvatala se gospođa Ćudić za Aliju i kad je nedavno pred međunarodnim političarima lupila da je rat bio borba za moć, pa se kao pitala da li nas je lagao Alija ili nam laže današnja SDA. Ne zaboravimo, išla je sa Peđom Kojovićem i na Alijin mezar na Kovačima, da mu oda dužnu poštu i legitimira na taj način njegovu politiku punu patriotizma s čuvenim da do podne misli jedno, a poslije podne drugo. Moćna je to referentna tačka, taj Izetbegović, najmoćnija u bošnjačkom ogromnom znanju, a naročito imanju.

Što se autora ovog teksta tiče – daleko mu kuća bila.

Ali, Haris Imamović, priznajem, nije budala. On vješto baca udice, samo je pitanje hoće li se na njih šta upecati? Zna i ono što drugi u SDA ne mogu dokučiti ni da im daš 3 puta po 50 života. Naime, zna da su Komšić i njegov DF, kao privjesci SDA i militantni bošnjački nacionalisti, izbačeni iz igre oko sklapanja buduće vlasti, jer ih je otpilio Dragan Čović, a ne miriše ih ni Milorad Dodik, prvo grlo SNSD-a, kako sam ga neki dan podrugljivo nazvao zbog njegove sklonosti dernjanju pod vašarskim šatrama i komandovanju političkim stadom. Na taj način SDA, pametan je Imamović, nema mu ravnog na bošnjačkoj desnici, mora skupljati svaki glas i glasić da bi dobio većinu u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH i Alijine cjelovite, a podijeljene BiH.

E, taj glas, odnosno glasić, mogla bi imati Naša stranka, jer je Sabina Ćudić, sluteći izborni ponor Naše stranke, metnula samu sebe na prvo mjesto kandidatske liste za državni Parlament, a onda i na prvo mjesto kompenzacione liste. A to znači da bi mogla dići ruku za vlast SDA – HDZ - SNSD. Mogao bi isto tako dići ruku za vlast HDZ – SDA na federalnoj razini smlatavi Edin Forto, nosilac liste Naše stranke za Parlament FBiH, a možda još neko pod komandnom palicom Sabine Ćudić i Duške Mobing Jurišić.

Priznajem, mudar ljubavni zov Našoj stranci poslao je Haris Imamović i pogodio u sridu općepoznatu sujetu gospođe Ćudić. Tim zovom on poručuje Našoj stranci: priđite nama, buditi istinski Bošnjaci, odnosno, Hod'te nami vi na viru, kako je davno nemuslimanima poručivao Muhamed Hevaija Uskufi. Zna Imamović i da je Trojka mrtva. Usmrtila ju je Naša stranka stalnim zabijanjem noža u leđa SDP-u. A ovaj ljubavni zov ima namjeru potvrditi tu iracionalnu politiku Naše stranke i gospođe predsjednice. No, to je tema za istraživanje ovog portala u narednim danima.

Ima još nešto važno u Imamovićevoj računici. Naime, Semir Efendić i njegova SBiH skupi su u političkoj trgovini, uz to i mnogo lažljivi, pa im se na ovaj način poručuje da budu mirni i poslušni. I Efendić i njegov šef Haris Silajdžić, koji nas je rušenjem Aprilskog paketa ustavnih promjena 2006. godine razorio za nekoliko narednih desetljeća i mnogo, veoma mnogo ojačao secesionističku politiku Prvog grla SNSD-a – veoma su namazani i vole moć, a o mržnji prema dinastiji i SDA da i ne govorim. Enormna je.

Čeka se, dakle, odgovor Sabine Ćudić i Naše stranke na ovaj Imamovićev politički ljubavni zov.

Enver Kazaz, Prometej.ba