Očito je da zelenim termitima iz SDA koji su razorili svaku instituciju kojom su vladali, opljačkali sve što se moglo opljačkati, pokrali sve što se moglo pokrasti, korupcijom, nepotizmom i raznim vrstama kriminala premrežili sa svojim partnerima državu od vrha do dna – po milijarditi put treba ponoviti: vi ste političko zlo koje je i u ratu i u poraću zadesilo ovu zemlju. Nemjerljivo zlo. Nema stvari koje se čovjek može dotaći u ovoj zemlji a da je zeleni termiti nisu izjeli iznutra, licemjerno se kunući bogom i svojim velikim vođom, njegovim (ne)djelom koje predstavljaju kao najveću bošnjačku pobjedu u historiji. Po milijarditi put: vi ste najveće političko zlo. Vas i vaše poteze analiziram od rata do danas i nikad nisam, osim nešto malo za vrijeme Tihićevog vođenja stranke, našao ni jedan iole valjaniji potez koji bi Bošnjake za koje tobože brinete izveo iz ekonomskog, privrednog, kulturnog, socijalnog i drugih vrsta beznađa. Vi niste tek obični lopovi, kako vam značajan procenat Bošnjaka govori. Vi ste lažovi, prevaranti, mutikaše, licemjeri najgore vrste i politički šljam. Sve što je loše, proglasite dobrim. Izdaju nazivate patriotizmom. Pljačku društvenog bogatstva privatizacijom. Svoj neofeudalizam proglašavate nekakvim kapitalizmom. Vaše tajkune koji surovim izrabljivanjem gule svoje radnike, zovete poslodavcima. Vjeru koju ste pretvorili u ideologiju i politički aparat određujete atributom vedra, pravite nekakvu kulturnu manifestaciju koja se u lošoj poetskoj slici zove Pod nebom vedre vjere, a vaša Islamska zajednica licemjerno se dodvorava Trampovoj bezočnoj vojnoj moći, ničim izazvana osuđuje jemenske Hute nakon vojnih uspjeha, a šuti o genocidu nad Palestincima i američko-izraelskoj agresiji na Iran.

Još jednom: vi ste političko zlo.

Evo vam nekoliko neoborivih argumenata za ovu tvrdnju i pitanja zasnovanih na njima:

1. Vaš vođa Alija Izetbegović podijelio je BiH u Dejtonu sa Miloševićem i Tuđmanom, uz asistenciju narcisoidnog Harisa Silajdžića. Vi tu podijeljenu zemlju nazivate cjelovitom, a u njoj se tačno zna koliko je koji konstitutivni narod je dobio teritorije. Bošnjaci svega 23%, Srbi 49, a Hrvati ostatak.

2. Vaš vođa je legitimirao naziv Republika Srpska, a vi ga pretvarate u bošnjačkog sveca.

3. Vaš vođa je izdao Republiku i stvorio najrigidniju, nefunkcionalnu konsocijaciju koja zbog niza mogućnosti blokada na nacionalnoj osnovi, naročito u Domovima naroda, federalnom i državnom, ali i u Predsjedništvu, te zbog entitetskog glasanja – nije profunkcionirala za čak trideset godina koliko je proteklo u ništa od rata do danas. Nešto malo funkcionalnosti je stekla kroz Bonske ovlasti donesene 1997. i odluke visokog predstavnika nametnute u skladu s njima.

4. Vaš vođa je kao vrhovni komandant Armije Republike BiH bio potpuno nesposoban, okružen generalima sumnjivih vrijednosti, a islamizacijom Armije po savjetu Fikreta Muslimovića, formiranjem muslimanskih brigada i samostalnog mudžahedinskog odreda u Zenici, promijenio njen karakter i od multietničke, stvorio bošnjačku vojsku. To je nemjerljiv politički promašaj koji je išao na ruku neprijateljima Republike.

5. Vaš vođa je napustio čuvenu Platformu Predsjedništva BiH iz 1992. prema kojoj se Armija Republike BiH borila za tu republiku uređenu na građanskoj osnovi, uz punu ravnopravnost naroda i građana.

6. Vaš vođa je govorio: Spavajte mirno, rata neće biti. Za rat je potrebno dvoje. Tu glupost ne bi ni dijete izgovorilo, a kamo li PRVI I JEDINI u Bošnjaka.

7. Vaš vođa je sahranjen pod turbetom na Kovačima u šehidskom mezarju, gdje je, gle čuda, sahranjen i ratni zločinac, koljač Mušan Topalović Caco. Pitam sina vašeg vođe, sadašnjeg kandidata za Predsjedništvo BiH, Bakira Izetbegovića: ko je odobrio Cacinu sahranu na mezaraju Kovači? Ko je izjavio da je Caco i heroj i zločinac? Je li to učinio njegov otac u magazinu Dani od 1. 3. 2002.? Kako ratni zločinac može biti heroj? Je li takvom ocjenom Cacinog ratovanja urušen moralni kapital Armije RBIH, samog Predsjedništva, Alije lično i Bošnjaka u cjelini?

8. Je li, kako se to kolokvijalno kaže, proklizavanjem Mehmeda Žilića srušen Aprilski paket ustavnih promjena 2006. godine? Time je zakočena centralizacija BiH i prelazak iz rigidne u daleko liberalniju konsocijaciju.

9. Bakire Izetbegoviću, jesi li slagao bosanskohercegovačku javnost 2017. godine u Vijećnici da Sakib Softić, pravni agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, ima legitimitet da zastupa BiH u postupku pokretanja revizije presude protiv Srbije za genocid? Jeste li ti i Softić prešutjeli da ste 2016. dobili pismo iz pomenutog suda u kojem ste obaviješteni da Softić više nema legitimitet da predstavlja BiH bez jednoglasne odluke Predsjedništva? Je li to, Bakire Izetbegoviću, najogavniji oblik izdaje najsvetije kolektivne stvari iz rata – genocida?

10. Jesi li, Bakire Izetbegoviću, slao Vučiću svoje emisare - onog šarafića, karijeristu i podrepaša Zvizdića, koji govori monotono kao neka starinska lutka i običan jednotonski mehanizam, i drugog šarafčića, Softića, ovejanog i iskusnog političkog prevaranta, sklonog savijanju kičme da ga svako moćniji jaše kao hercegovačkog tovara – da tom autoritarnom vladaru Srbije prenesu tvoje slugeranske pozdravčiće i kažu da će propasti pokretanje revizije presude protiv Srbije za genocid nad Bošnjacima?

Treba li još da nabrajam da bi čule uši gluhih bošnjačkih glasača za SDA. Nemam iluzija da će ikada čuti, jer SDA je klijentilistički kartel koji uhljebljuje svoje članove, krade glasove na izborima i organizira duboku državu od Obavještajno-sigurnosne službe, preko sudova, tužilaštava, policije do kadrova po državnim službama, javnim preduzećima i ustanovama. To je država u državi, građena po onom modelu po kojem je moć iz državnih institucija tokom rata izvlačio Alija Izetbegović i prenosio je na paradržavne aparate kojima su rukovodili različiti oblici čuvenih hasana čengića i drugih zelenih termita. Ta dupla država, kao model kojim se autoritarne politike održavaju na vlasti, osiromašila je Bošnjake i prema nekim demografskim podacima gotovo njih pola miliona poslije rata otjerala u inostranstvo. Taj odljev radne snage i svake vrste znanja Bakir Izetbegović, kako je jednom izjavio, namjerava nadomjestiti robotima. Vrhunska je to pamet, nema mu ravne u bošnjačkoj prošlosti, a mogao bi je prestići Haris Zahiragić, miljenik Sebije Izetbegović, bošnjačke vladarice sa Poljina. Jer, očito je to, poljinska dinastija Zahiragića priprema za novog PRVOG u Bošnjaka. Zato je i nosilac liste u mojoj izbornoj jedinici za Parlament BiH.

Dubokom državom SDA zataškava kriminal svojih članova. Volio bih čuti odgovor članstva SDA i njenih glasača na pitanje: KO DESET DUGIH GODINA ZATAŠKAVA OTKRIVANJE UBICA DŽENANA MEMIĆA? Uspješno, baš kao što se u Republici Srpskoj zataškava otkrivanje ubica Davida Dragičevića?

Ali, SDA kao političko zlo je uništila industriju i ekonomiju na teritoriji s bošnjačkom većinom. Nestali su svi industrijski giganti, a umjesto njih niču trgovački centri, benzinske pumpe i preskupe zgradurine koje nagrđuju arhitektonski izgled svih gradova i gradića. O uspješnosti politike zla iz SDA najbolje govori ciljana deindustrijalizacija BiH i trgovački centri kao najuspješniji, birokratskim jezikom rečeno, poslovni subjekti. Najbogatiji tajkuni koje je stvorila SDA, taj neobegovat koji izvlači pare iz države, su trgovci i naftaši. A to znači da Bošnjaci u svojoj krhkoj ekonomiji gotovo ništa ne proizvode, nego kupuju stranu robu. Prije svega evropsku, a naročito vole tursku, jer je Alija Erdoanu ostavio Bosnu u amanet, kao da je njegova privatna prćija.

O uspješnosti vlada koje stvara lažov iz Vijećnice možda najbolje govori ovaj podatak. Tokom dva mandata, za osam godina, dakle, vlada Fadila Novalića izgradila je oko 30 kilometara auto puta na koridoru VC. Nikšićeva vlada, poređenja radi, u tekućem mandatu završila je oko 27 kilometara auto puta, a u oktobru se očekuje završetak još 10. Pri tom je imala strahovite opstrukcije SDA-ove duboke države, različite prijave evropskim investitorima klana Elmedina Volodera, kojeg je SDA postavila za direktora JP Autoceste FBIH. Voloder i njegovi haveri su prije neki dan dobili optužnicu za kriminal počinjen na dionici auto puta Medakovo – Ozimice, a terete se za štetu od oko 2,5 miliona KM. Kemal Čaušević, SDA-ov direktor Uprave za indirektno oporezivanje, osuđen je u maju 2026. za kriminal u toj instituciji na 5, 5 godina zatvora, za kriminal je osuđen i Fadil Novalić u aferi Respiratori, (ko li bijaše Seb. u viber porukama vezanim za tu aferu?) i Selmo Cikotić, SDA-ov ministar odbrane BiH, i Fahrudin Solak, SDA-ov direktor federalne civilne zaštitite, a dvije optužnice su podignute i protiv SDA-ovog direktora OSE, čuvenog Osmana Mehmedagića Osmice, koji je kupovao nekakve diplome i činio različita krivična djela sa Rankom Debevecem, suspendovanim predsjednikom Suda BiH.

Zato je ozbiljno pitanje da li ima iko pošten među glavešinama iz SDA? Sjetite se afere Asim (Selam, poslao me Asim, ironija je koja kruži u narodu) i niza drugih vezanih za Izetbegovićeve pulene. Drugim riječima,SDA je za svoje tajkune iz državne kase krala gdje god je stigla. Da ponovim još jednom: zlo je to, neviđeno političko zlo, koje je sistemski za svoj neobegovat preko različitih namještenih tendera izlavičilo novac iz države.

Posebna studija, pak, mogla bi se napisati o tome kako je SDA uništila bošnjački nacionalni i kulturni identitet. Ta vrsta nacionalne autodestrukcije, pod firmom borbe za Bošnjake i bošnjaštvo teško je shvatljiva svakom onom ko bilo šta zna o teoriji kolektivnih identiteta.

Prvo što je učinila SDA kao stranka muslimanskog kulturno-povijesnog kruga jeste arhaizacija Bošnjaka. Odbacivši modernističko nasljeđe, koje su njeni ideolozi predvođeni Alijom Izetbegovićem demonizirali kao socijalističko, odnosno komunističko, SDA je uvjerila Bošnjake da negdje u dalekoj prošlosti postoji autentičan, organski shvaćen bošnjački nacionalni identitet baziran na krvno-srodničkim vezama. Ali, tu se odmah postavio problem, naravno religijski, pa se bošnjački konstruktori novog oblika identiteta nisu mogli odlučiti jesu li Bošnjaci nastali s osmanskim porobljavanjem Bosne ili su prema Bogumilskom mitu nasljednici Dobrih Bošnjana, obične mitocentrične naracije u kojoj se spaja odrednica dobri s onom merhametli. Tako je stvoren podvojeni bošnjački nacionalni identitet s osmanonostalgijom i idealizacijom srednjovjekovne Bosne. To je, nadalje, praćeno naracijom o hiljadugodišnjem kontinuitetu države Bosne, iako je ona bila pod osmasnkom, a kasnije austro-ugarskom vlašću. Te tri naracije udružile su se s onom religijskom, pa su kreatori identiteta napravili nakaradni hibrid religije kao ideologije, novih mitova, idealizacija prošlosti, a Bošnjake iz modernizma i postmodernizma gurnuli u nacionalni neoromantizam koji ih je vratio u daleku, srednjovjekovnu prošlost kao identitarni izvor. Uvjeravajući Bošnjake u esencijalistički koncept nacije, njihovi akademičari i kler izbacili su ih iz savremenosti, a potom su arhaizaciji dodali getoizaciju nacionalnog i kulturnog identiteta. Ali, budući da je nacija tek običan konstrukt baziran na simboličkom imaginariju, što bošnjački akademičari neće shvatiti ni da im daš još pedeset života, bilo je potrebno stvoriti sliku svepovijesnog neprijatelja. To je učinjeno lako, jer su Karadžić i Mladić proveli genocid nad Bošnjacima. Tako se Srbi i Hrvati pojavljuju kao opasni neprijatelji, ne samo iz prošlosti, nego i za čitavu budućnosti. Ali, nisu to obični nacionalni neprijatelji, već i kršćansko-hrišćanski islamofobi, a bošnjački historiografi su osmislili naraciju o 10 genocida nad Bošnjacima tokom krvave povijesti. U centru tog novog identiteta udružile su se, dakle, kolektivna paranoja i fobija od sadašnjosti i budućnosti, a nakaradno shvaćena kultura sjećanja proizvela je transgeneracijsku retraumatizaciju. SDA je mogla da slavi, jer uplašenim kolektivom lako je vladati, a strah ubija uvid u socijalnu stvarnost.

U skladu s tim, menadžeri novog bošnjačkog identiteta su sakralizirali Aliju Izetbegovića, a viktimizacijska naracija prerasla je u nemjerljivu traumu koja je potpuno pokrila bošnjački društveni prostor. Partizanski heroji su bačeni na smetlište historije, a njihovo mjesto zauzeli su gazije iz rata, pa su gazije i žrtve ušle u simbolički imaginarij kao moralna obaveza svakog pripadnika nacije. Moralna obaveza prema žrtvama i gazijama pretvorena je u politički diktat, a SDA ih je do kraja prisvojila za sebe, otela od naroda kao i sve drugo, uostalom, a masama naredila šta trebaju osjećati i kako se moraju postavljati prema jednima i drugima. Moralni imperativ tako je pretvoren u politički čin, a individualni emocionalni stres, bol i tuga učinjeni su političkim alatom partije i njenog vođe. Ta besramna manipulacija žrtvama i gazijama potpomognuta je Islamskom zajednicom, a sami bog postao je političkim faktorom koji obavezuje da se bude poslušan i obavezno glasa za SDA. Politizacija boga pretvorila je hodžinske hutbe u političke agitacije, a religija je izgubila svoj metafizički i etički smisao postavši običnom ideologijom. Drugim riječima, SDA je otela boga Bošnjacima, a rezultat je moralno rasulo društvenog prostora, surovi religocentrični patrijarhat, zarobljavanje ženskog i ženstvenog identiteta kojima društveni prostor postaje svojevrsni kulturni zatvor iz kojeg nema izlaza do smrti. Metafizički bog je mrtav, živjela SDA i njeno političko božanstvo – to je osnovni postulat politike identiteta koju su osmislili nacionalistički akademičari ove stranke i hodžice iz Islamske zajednice.

Taj reducirani, religocentrični nacionalni identitet kulturu koristi kao batinu za utjerivanje Bošnjaka u suru. Kultura je retradicionalizirana i folklorizirana, a potom svedena na vašare po gradovima koji se proglašavaju danima kulture tog i tog grada. Na danima kulture peku se janjci, prodaje različita roba, zakrče se glavne ulice i trgovi, a masa se ushićeno vrti u krug od jednog do drugog kraja ulice. Visoke kulture tu nema, ona SDA-u ne treba, jer ne privlači njene glasače, baš kao što ne treba ni svakoj drugoj konzervativnoj političkoj partiji.

Akademičari iz SDA su usmrtili i književnost svodeći je na instrument izgradnje nacionalnog identiteta i ubijajući njenu etičku, ontološku, gnoseološku, estetsku, sociološku i kritičku funkciju. Polupisci, kao Bašagić, Mulabdić i Čolaković, postali su prepoznatljivi znakovi tog novog kulturnog identiteta, a Selimović ili Kulenović, svjetski relevantni pisci, postali su sumnjivi zbog svog nekadašnjeg nacionalnog izjašnjavanja. Drugim riječima, SDA je otela naciji njene najveće književne vrijednosti, a polupisci su zakovani na zvjezdano nacionalno nebo. Razni kvazinaučni autoriteti, a u stvari obični diletanti poput Fahrudina Rizvanbegovića, Sanjina Kodrića, Seada Šemsovića ili Ene Begović-Sokolija itd. skrojili su takav književni kanon, čak priglupu kodrićevsku periodizaciju bošnjačke književnosti kakvu nema niti jedna druga književnost na svijetu, pa je taj kanon stvorio bošnjački književni geto pretvoren u batinu za odgoj djece u školama. Ova primitivna instrumentalizacija književnosti i drugih umjetnosti, srećom nije uspjela jer su kreativna energija, vrhunska književna i druga umjetnička djela odbili da budu provincijalna sluškinja političkim moćnicima.

Da, SDA je političko zlo na svakom planu, nešto najgore što je moglo zadesiti Bošnjake. Oni su u ratu bili vrhunski kolektiv, porazio ih je mir po mjeri dinastije Izetbegović i njihove političke organizacije.

Enver Kazaz, Prometej.ba