Sudeći prema društvenom raspoloženju, Trojka nije zadovoljila na ispitu u ovom mandatu u Sarajevskom kantonu. Mnogo je indikatora koji upućuju na takav zaključak, a njih nisu uopće svjesni ni članovi kantonalne vlade, a ni članovi kantonalnih odbora, prije svega Naše stranke, a potom ni NiP-a, a ni SDP-a. A pad Trojke na ispitu pred građanima započeo je poodavno, onog trenutka kada je na čelo vlade postavljen ispodprosječan kadar, bez ikakvog znanja o funkcioniranju složenog sistema javnih institucija, privrednih subjekta i modela upravljanja, s napomenom da mu je to prvo radno mjesto nakon što je bio nekakav sekretar u Našoj stranci. Ukov izbor bio je signal da je kadrovska politika Naše stranke doživjela krah, a on je povukao u ponor kompletnu Trojku.

Sarajevo je ključni grad za ovu, već danas nepostojeću, koaliciju u kojoj je, mora se to priznati, tokom mandata Naša stranka prečesto glumila opoziciju samoj sebi, tj. vladama na kantonalnom, federalnom i državnom nivou. Dovoljan dokaz za to jesu učestali napadi Naše stranke na SDP u prethodne dvije godine i vrlo oštro zabijanje političkog noža u leđa, prije svega vladi Nermina Nikšića i njenim odlukama, te ključnim kadrovima SDP-a na kantonalnom nivou kao što je Adnan Šteta, uz Enisa Hasanovića jedini uspješan ministar kantonalne vlade.

Naša stranka je najprije napala odličnu odluku Federalne vlade o povećanju minimalca, pravila pres-konferencije i razne sjednice i tvrdila da minimalac treba biti maksimalno 800 KM umjesto predviđenih 1000. Najbolju socijalno osjetljivu odluku od rata na ovamo napada Naša stranka s kvaziliberalnih pozicija, dodvorava se tajkunima, koji su uglavnom SDA-ovi i iskazuje prezir prema životnim interesima radničke klase. SDP je tu propagandu, vođenu po različitim medijima pod kontrolom SDA i DF-a, a pogotovo na TVSA kojom preko svojih kadrova, javna je tajna, upravljaju Duška Jurišić i Sabina Ćudić - mudro prešutio.

Igrajući ulogu opozicije samoj sebi, stranka koju vodi Sabina Ćudić, nakon nesposobnog Forte, nastojala je oteti pokoji glas SDP-u, vođena pogrešnom predatorskom političkom logikom prema kojoj su partijski interesi važniji od koalicionog projekta Trojke koji je trebao vratiti nadu građanima. To je, jednostavno rečeno, provincijska, pilićarska politika kakvu SDA vodi od Dejtona naovamo, a koju je najbolje okarakterizirao Bakir Izetbegović ondašnjom porukom Elemedinu Konakoviću da je stranka važnija od države.

Postaviti potkapacitiranog Uka na čelo vlade u srcu Trojke, što jest Sarajevo, bio je samoubilački potez na početku vlasti. Uk nije znao ništa o ekonomiji, o kulturi, o privredi, o komunalnoj djelatnosti, o zdravstvu, o gradskom saobraćaju, o školskom sistemu u najvećem gradu u državi i najjačem kantonu u Federaciji BiH. Njegovo neznanje se pokazalo bezbroj puta, a sramotan prezir prema građanima također. Slikati se pored Snješka Bijelića u momentu kad građani Vogošće nemaju grijanja – bio je vrhunski bezobrazluk i bahatost osionog, umišljenog fićfirića u skupom odijelu, uz to vrlo nepismenog i neobrazovanog.

Izbor Uka značio je, s druge strane, mogućnost da ga kontrolira vrh stranke, a njegova uloga lutka na čelu Vlade pokazala se više puta. On je, svjestan da nije sposoban za dužnost koju obavlja, nekoliko puta podnosio ostavke i nekoliko puta ih povlačio. A zadnja ostavka je čin bijednika. Očito po naređenju Sabine Ćudić, nakon stravične tramvajske saobraćajne nesreće u kojoj je, nažalost, poginuo mladi Erdoan Morankić, a teško povrijeđena djevojka Ela Jovanović – podnio je neopozivu ostavku. Učinio je to iznenada, nekoliko dana nakon nesreće i protesta građana s očiglednim ciljem da se ubere komadićak njihovih simpatija, a Ćudićka i drugi to licemjere proglašavali su vrhunaravnim moralnim činom. Iza tog čina krilo se samo ogavno zabijanje noža u leđa Adnanu Šteti, kantonalnom ministru saobraćaja, pa je Ukova ostavka u startu bila obična gadost služinčeta na mjestu premijera. Nakon nje izjavljivao je da ga neće biti u politici do oktobra ove godine, a poslije se pozivao na zakonske odredbe i ostao kantonalni premijer u ostavci. Diletant koji ne zna ništa o sistemu vlasti na koncu se razotkrio kao puki beskičmenjak i lažov u rukama predsjednice stranke.

Kriza vlade Kantona Sarajevo započela je još 2024., a svoj vrhunac doživjela u čuvenom slučaju Bošnjak. Tada je ovaj ministar iz Naše stranke pokušao legalizirati ekocid na Bjelašnici koji je počinio Ibro Berilo, načelnik Trnova, kadar Bakira Izetbegovića i prema sudskim presudama ozbiljan kriminilac. Ni do danas taj slučaj i veze Bošnjaka i Berila nisu razjašnjene, ali ostat će upamćeno da ga Uk nije smijenio s ministarske pozicije iako je Bošnjak dva mjeseca proveo u zatvoru. Ali, potkapacitirani premijer ekspresno je smijenio ministricu nauke, obrazovanja i mladih Adnu Mesihović iz ugašene stranke Za nove generacije Damira Marjanovića, vještog političkog manipulatora i prevaranta. Tako je Uk razotkrio svoje dvostruke kriterije: prema našestrankašima - blago, prema drugim trojkašima – oštro i podlo. Osim Bošnjaka i Mesihovićke iz vlade je po sudskoj zabrani zbog nelegalnog zapošljavanja, što je radila i Adna Mesihović, uklonjena i Enda Pavić Pečenković, SDP-ova ministrica za socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice.

Iz skandala u skandal, tako bi se najpreciznije mogao opisati rad Ukove vlade koja nije ništa drugo do propali, raštimani orkestar. Ako samo dva ministra u toj vladi vrijede zbog rezultata svog rada – Adnan Šteta i Enis Hasanović, onda ta vlada mora pasti na narednim izborima.

A Sarajevo je ključ opstanka ili pada Trojke u državi u cjelini. Ako izgubi u Sarajevskom kantonu, raspadnuta Trojka nema nikakve šanse da se nakon izbora opet okupi. Ona je na vlast došla zahvaljujući raspoloženju građana kojima je preko glave bilo SDA, dinastije s Poljina, Novalića i njegovih respiratora, kriminala, pljačke društvenog bogatstva i korupcije. I dok je prethodna, Fortina vlada pokazala da se može vladati drugačije od SDA, Ukova je pokazala da dugo sjedenje na vlasti kvari svaku političku partiju.

Naša stranka kao lokalna politička organizacija destruirala se iznutra. Afera Bošnjak i medijsko nesnalaženje te stranke, čak davanje instrukcije medijima kako trebaju izvještavati o ovoj aferi pokazalo je da su Sabina Ćudić i njena prijateljica Duška Jurišić medijska talašika koja je lopatama zimus razbijala led po sarajevskim ulicama, tobože čisteći grad. Bilo je to politički jadno, a medijski smiješno. Onaj ko je takvu strategiju osmislio pucao je u obje noge Naše stranke.

Destruirao se iznutra i NiP. Nakon što su u njega nagrnuli Zvizdić i Čampara, a izašao Kemal Ademović i formirao svoju stranku Crvene linije (naziv je sasvim nemaštovit), NiP je postao rezervat SDA kadrova, nesposobnih, samoljubivih i sklonih klanovskim intrigama i namještaljkama, i izgubio na svom ugledu borbe za pravdu. Istodobno, lider ove stranke pogubio je svaku mjeru u medijskim istupima i postao, naprosto, smiješan. Međutim, ključnu ulogu u rušenju ugleda NiP-a u Sarajevu imala je Naida Hota-Muminović, rigidna i konzervativna ministrica za odgoj i obrazovanje. Ocjena rada ove ministarske pojave je debelo ispod nule, gotovo kao Ukova. Odgoj – krajnji konzervativizam. Obrazovanje - debeli minus. Birokratija – neizbrojivi postotci. Čvrstorukaško upravljanje – diktatorski embrion. Jednom riječju – politička štetočina.

I SDP je imao svoje promašaje. Pomenuta Enda Pavić Pečenković i nenadmašni Kenan Magoda, kojeg zbog svih promašaja mnogi zovu i NEPOGODA i koji se zbog nasilničkog odnosa prema supruzi, kako su pisali mediji, nije smio ni naći na ministarskoj poziciji.Ovih dana prati ga i afera sa sinom u kojoj se Magoda ne snalazi, a medijska mašina SDADF-a učinila je maloljetnički kriminal javnim. Magoda je sam sebi slomio politički vrat sukobima u Fudbalskom savezu Kantona Sarajevo i nezajažljivom žudnjom za moći namjeravajući da postane predsjednik ove sportske organizacije.

Ti kadrovski promašaji i činjenica da Naša stranka nije pristala još 2024. na rekonstrukciju Vlade Kantona Sarajevo uništili su ono društveno stanje koje je u političku propast moglo otjerati SDA.

Zato će se vrlo vjerovatno politički predatori iz SDA vratiti na vlastodržački pijedestal. Neobegovica s Poljina postat će opet glavna u glavnom gradu BiH. A kako je vladala dok je bila glavna pokazuje afera respiratori i činjenica da je zakatančila koševsku bolnicu. Bez njene dozvole se tamo nije moglo ni priviriti, a kamo li ući. Tako je ona bila istodobno vratarka i direktorica.

Kad se pogleda konkurencija Trojki iz SDADF-a, Stranke za BiH itd, ti razni kapidžići, zahiragići, zuhrići, gratzevi, izetbegovići, komšići, efendići i druga politička alaša – onda je i najgora Trojka bolja od tog političkog otpada, da ne kažem smeća.

No, gotovo izvjesno je da će Trojka dobiti keca i iz znanja i iz vladanja na ovogodišnjim oktobarskim izborima. Čestitke za to treba uputiti ne samo pomenutim kadrovima, nego ponajviše rukovodstvima Naše stranke i NiP-a.

Omer Ramić, Prometej.ba