I tako, ni nakon četiri mjeseca ne stišavaju se strasti koje je uzburkao koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom hipodromu. Napisano je i rečeno puno toga da je zaista teško reći nešto novo, ali možda nije od viška i ponavljati neke stvari.

S obzirom da se u središtu svih rasprava "za i protiv" vrti dosta riječi i pojmova koji se najčešće ponavljaju, možda da ih probamo proanalizirati svaku za sebe, a i u njihovom međusobnom odnosu.


Za dom spremni

Ono što je u Njemačkoj Sieg Heil, to je u Hrvatskoj Za dom spremni. Dakle, fašistički/nacistički pozdrav koji je uveo i koristio marionetski režim NDH i pod kojim su donošeni rasni zakoni, vršeni progoni na vjerskoj i nacionalnoj osnovi kao i stravični (sistematski i planirani) zločini kojih su se grozili čak i njemački oficiri koji su im svjedočili. Tu je točka! Sva pametovanja o "starom hrvatskom pozdravu", o pjesmici u čitanci iz 1937. (što se također pokazalo falsifikatom) ili o nekakvom "drugom" Za dom spremni koji je iz Domovinskog rata su obične šuplje priče kojima se želi obraniti neobranjivo. Nije onaj HOS-ov Za dom spremni "s neba spao"!? Slučajno im to došlo kao ideja, a tek poslije su shvatili da je isti takav pozdrav korišten i od 1941. do 1945.? Koja koincidencija!?

Ni Hitler nije izmislio simbol svastike nego ga je uzeo iz indijske kulture i religija, ali da netko nacrta svastiku - povjerovali biste mu da to nema veze s nacizmom nego da je on ljubitelj indijske kulture i tradicije?

Dakle: Za dom spremni = Sieg Heil!

S tom razlikom što u domovini ovog drugog pozdrava nikome ne pada na pamet opravdavati ga ili relativizirati, a kamo li uzvikivati. Em je sramota, em je zabranjeno. A i kazne nisu simbolične.

Možemo se čak složiti da se za vrijeme Domovinskog rata, u situaciji kada je Hrvatska napadnuta, kada se gine, momcima koji svakodnevno nose glavu u torbi ne može zamjerati što su se hrabrili ovakvim ili onakvim pjesmama, uzvikivali ovo ili ono i sl. Međutim, Za dom spremni nije bio nikakav općeprihvaćeni ili često korišteni, a još najmanje zvanični pozdrav. Uostalom, oni koji su tada bili gdje je bilo najgore znaju da se nije ni pozdravljalo ni paradiralo, ni pametovalo ili politiziralo. Gledalo se kako obraniti dom, a ne kako se pozdravljati. Kako se organizirati i uraditi najviše onim što se imalo i pri tome sačuvati živu glavu.

Nadalje, postrojbe HOS-a su bile paravojne jedinice koje je sam "otac domovine" ukinuo. Čelne ljude im pobio, a njima ponudio ili da se pripoje jedinicama HV-a ili …

Većini momaka koji su se borili u tim jedinicama za njihovu hrabrost, žrtvu i doprinos u obrani treba se pokloniti do poda i odati zasluženu počast, kao uostalom i svakom onome tko je uzeo pušku u ruke i založio svoj život u obrani doma, ali stavljati jedinice HOS-a (koje su brojčano bile zanemarive u odnosu na ukupan broj vojnika) kao najsvjetliju točku Domovinskog rata ispred svih ostalih postrojbi nije ni realno ni pošteno i radi se o čistoj manipulaciji. Što je sa amblemima i znakovljem drugih vojnih postrojbi? Ne nose se zastave i majice HOS-a zbog nekakve počasti toj paravojnoj formaciji, nego zbog slogana kojim krajnja desnica ima želju i namjeru, zbog svojih interesa, ideoloških uvjerenja, povijesnih ili osobnih frustracija ili već kog razloga, "na mala vrata" vratiti ustaški pozdrav kao "legalan i legitiman". Želi se revidirati povijest, ideologiju krvi i tla vratiti u javni prostor kao prihvatljivu, te prevesti Hrvatsku s pobjedničke strane u Drugom svjetskom ratu na onu gubitničku.

Da su se u priču o "dvostrukoj konotaciji" sjetili uključiti i petokraku, rekli bismo da je to prefrigan ali jadan pokušaj relativiziranja. Ovako je podao i zlonamjeran. Konotacija pozdrava Za dom spremni može biti samo jedna. To je ustaški pozdrav kojemu nigdje nije (trebalo biti) mjesto. Ni na spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima, ni u grbu registrirane hrvatske udruge, ni u hrvatskoj javnosti.

Onima koji iz političko-pragmatičnih razloga, ne želeći izgubiti dio trenutno ostrašćenih birača, prihvaćaju takve budalaštine (po kojima Šimunić bude kažnjen za ono za što se Skeju tretira kao heroja, a pjevač amater bude kažnjen za izvođenje pjesme koju autor uz sve hvalospjeve izvodi pred oko 500.000 ljudi…) moglo bi se ovo poigravanje i kalkuliranje žestoko obiti o glavu.


Povijest/mitovi/revizionizam

Tko god od vlastite povijesti pravi mitove i k tome još izvrće povijesne činjenice, ne da neće iz nje ništa naučiti nego sam sebi priprema klopku tragičnog ponavljanja iste. Ostavimo li se Tomislava, Zvonimira i ostalih likova iz daleke povijesti oko kojih i povjesničari imaju više pretpostavki nego činjenica, imamo povijest koja nije baš tako daleka i oko koje je (barem oko nekih načelnih stvari) davno (trebao biti) postignut konsenzus. Pokušavaju njegovi obožavatelji i podržavatelji opravdati M. P. T.-a da je njegovo "koketiranje" s ustaštvom bilo zabluda iz mladosti, ali koje se on (nikada nije) odrekao. Jasno je svakome tko nije ostrašćen i još uvijek koristi uši i oči bez filtera da je naš Marko bio i ostao veliki obožavatelj NDH, njenih lidera i svega što ide uz to. I nije to samo "Za dom spremni" u Čavoglavama nego te sličice i poruke provlači na više mjesta: "Ostala su polomljena krila, a bili su za dom spremni", "Opet će se gusta magla spustiti", "Onu istu našu košulju mi pripremi, na tavan je stavi, za mene je spremi. Bit će ona opet i sinu po mjeri kao što je bila mom djedu i meni." Samo budala ne (će da) vidi o čemu pjeva Marko.

"Loša bila 45."? A četrdeset prva, druga, treća i četvrta bile baš super? U njima Marko ne vidi ništa loše. Za njega je 45., koju svijet slavi i obilježava kao godinu kada je pobijeđeno najveće zlo koje se do tada pojavilo na ovoj planeti, bila loša? Ali tako to ide kada se povijest računa od kada kome odgovara i služi se njome kao sa švedskog stola. K tome još, s nekog valjda pijedestala jedine istine, drugima docira i pojašnjava "šta je bilo"…

Konačno, i zatvorski broj Zvonka Bušića koji M. P. T. nosi na majici je jasna poruka. Ako je u borbi za ostvarenje političkih ciljeva opravdano ugrožavati živote civila, podmetati bombe (od koje je poginuo policajac) onda je opravdano i sve ono što su ustaše radile kada su "stvarale državu".

Usput, ako niste, pokušajte zamisliti da je netko vama drag bio u avionu koji je otet i da mu je život visio o koncu? Još da se otmičar zvao neki "Radomir Živanović" ili "Ibrahim Hadžiahmetović"?


Bog/vjera

Kažu zaštitnici lika i djela M. P. Thompsona kako on samo pjeva o Bogu, domovini, obitelji, tradicionalnim vrijednostima…

Da li pjeva ili se sprda sa svim o čemu pjeva?

Kako u istu priču idu mač i križ? Jedina poveznica mogu biti inkvizicija, križarski ratovi i slične strahote koje su kroz povijest rađene u ime, a protiv Boga.

"Narod biran od Boga guši nesloga"? Koliko znam u svetim knjigama se (ma šta to značilo) spominje samo jedan kao "izabrani narod". Znači li to išta ili se svaki nacionalista može pozvati na to da je upravo njegov narod "izabran", a Boga kao bedž objesiti na crnu majicu (košulju)?

Toliko snažno isticati naciju i pozivati se na Boga (Bog i Hrvati), ne ide. Za Boga nacije ne postoje. Nacije nisu Božje djelo nego ljudska izmišljotina. Dakle, ili je Bog ili su Hrvati. (Usput rečeno, slogan „Bog i Hrvati“ imao je kod Starčevića drugu poruku, ali to njegovi današnji obožavatelji ne znaju, kao što ne znaju ni da je Starčević bio sekularist i u sukobu s Crkvom.)

Naposljetku i jedan, na prvi pogled tako banalan, a istovremeno tako užasan stih koji postavlja pitanje: Kako jedan vjernik može pjevati: "plave krvi, bila lica, rađaju se nova dica"? Kakva plava krv? Kakva bijela lica? Ne nacionalizam nego čisti rasizam. Ako ga sa dna pakla čuje autor praktične primjene teorije übermenscha, čiste arijske rase i plave krvi sigurno je zažalio što nije imao jednog ovakvoga promotora. Božji sin je propovijedao da su svi ljudi braća, da su svi jednaki, da nema "plavokrvnih"/povlaštenih i onih s običnom krvlju, a ako ćemo već o tome, 99,99% nas i naše djece smo obične "kmetske krvi". Usput rečeno, Isus uopće nije bio bijela lica. Dapače… Uz to još i izbjeglica. Bi li za njega danas bilo mjesta na Thompsonovom koncertu?

O neukusu, kiču i jeftinom podilaženju masi s iscrtavanjem dronovima Gospe, anđela, križa (u boji nacionalnog grba) suvišno je i govoriti. Da se to radilo na koncertima duhovne glazbe koji su održavani i u zagrebačkoj Areni, reakcija bi vjerojatno bila: „Nemojte pretjerivati. Nemojte se sprdati i banalizirati nešto što, navodno, smatrate tako velikim i svetim. Dovoljno je da se pomolite, zapjevate, vjerujete… Ne trebate praviti cirkus i vašarski kičeraj od toga…“


Domoljublje

Nesumnjivo, domoljublje je prevladavajuća tema Thompsonovih pjesama. I ima tu (ako izuzmemo komponentu ukusa) i dobrih pjesama. Pjesama koje pjevaju o domovini, zavičaju i nekim pozitivnom emocijama koje idu s tim. Međutim, Markovo domoljublje je skoro pa neodvojivo od borbe protiv nekih zlih sila. Uz tu "ljubav prema domovini" se stalno provlači umiranje, krv, grobovi, sveta zemlja, a onda šišmiši, vrane, zmije, vukovi, prodane duše, kukavice, izdajice, ubojice, povampirena lica…

"Mi" smo, na čelu s Markom, ratnici svjetla i trebamo se boriti protiv zlih mračnih sila. A tko su te "mračne sile"? Pa, to može svatko birati što mu odgovara: Srbi, Židovi, masoni, HDZ, SDP, Možemo, globalisti, komunisti, homoseksualci, migranti… (dopuniti po vlastitom nahođenju) i kada ih prepozna ima puno pravo i svetu obavezu "uzeti mač u ruke" (može i bejzbol palica).

Naravno, nije M. P. T. izmislio domoljubne pjesme. Postoje mnoge: Tvoja zemlja, Moja domovina, Mojoj lijepoj, Bože, čuvaj Hrvatsku, Noćas ćemo zemlji ko materi reći, Lupi petama, Bili cvitak, Zemlja dide mog… No, što je domoljubnije? Pjevati o svojoj zemlji tako da zaista širiš ljubav i pozitivne emocije ili da stalno otvaraš neke rane, pronalaziš neprijatelje, ne odvajaš tu zemlju od ratova, krvi, grobova, umiranja…?

Lijepa li si. Skoro pa lijepa domoljubna pjesma. Doduše u nabrajanju hrvatskih regija i krajeva ne spominje Zagreb u kome živi četvrtina stanovnika!? Nećemo biti zlobni pa zaključiti da je to možda zbog toga što u Zagrebu desnica (pa ni HDZ) nikada nisu imali prođu(?). Za Zagreb nije bilo mjesta ali se zato našla Herceg-Bosna. I dok u jednoj pjesmi pjevaš "Nemoj tuđe, prokleto je", u drugoj nabrajaš dijelove druge države kao svoje. Da ne bi bilo dileme "šta je pjesnik htio reći" u pratećem spotu se pojavljuje i spomenik Mati Bobanu, predsjedniku te svojevremene paradržave.


Zajedništvo

Prelijepa stvar. Isto kao i bratstvo, jedinstvo, sloga, suradnja… Ali o kakvom i čijem se zajedništvu tu radi? Ako pjevaš o svojoj domovini (Hrvatskoj) valjda bi bilo logično da svi građani/državljani te zemlje osjete to zajedništvo, da imaju taj osjećaj pripadnosti, jednakosti, sudjelovanja u izgradnji ljepše i uspješnije zajedničke domovine? Međutim, u Markovo zajedništvo nisu svi pozvani. Tu ima mjesta samo za:

- Hrvate. Ne sve državljane Republike Hrvatske nego samo za etničke Hrvate.

- Vjernike. I opet ne sve nego samo za kršćane katolike.

- Desno politički orijentirane. Da se podsjetimo: "Nemoj ići lijevo na križanju staze. Tu ne ide niko svi se zvijeri paze, nego ajde desno do velike stijene." Nadam se da nitko nije pomislio da je pjesma spjevana kao podrška mladim vozačima, nego da ima sasvim jasne političke poruke.

Je li suvišno i opet pitati šta bi Isus rekao na ovakvu vrstu "zajedništva" jer, usput rečeno, nikada mi nije bilo jasno kako se desničari (naročito kršćanski) deklariraju kao najveći vjernici? Nauk Isusa Krista je, preslikan na današnje podjele i poglede, toliko lijevi da s desnicom nema skoro pa nikakvih dodirnih točaka. Država, nacija, tradicionalizam, kapitalizam, klasne podjele… sve je to u takvoj suprotnosti s učenjem onoga u koga se zaklinju, ali nitko od njih tu ne vidi problem.


500.000 ustaša

Naravno da su tvrdnje o 500.000 ustaša na hipodromu gluposti i da je među tom masom možda samo par postotaka ljudi koji ideološki i politički podržavaju i promoviraju ustaštvo u punom smislu te riječi sa svim što ono nosi. U najvećem broju to su mladi koji su došli iz razno-raznih razloga (radoznalost, provod, spektakl, fanovi muzike M. P. T.-a) i većina će ponavljati fraze kako u tim pjesmama nema ništa loše, kako je to slavljenje Boga, domovine, obitelji… i slično, a najveći dio njih uopće nije pročitao te tekstove s razumijevanjem niti pokušao shvatiti o čemu se tu sve pjeva. No, tako je s više-manje svim pjesmama koje pucaju po najnižim emocijama i njihovim konzumentima: oduševljeno grleno zborno pjevanje teksta o čijem sadržaju i značenju se slabo razmišljalo. Uostalom, nikakva mudrost nije da su barem 2/3 nazočnih redovni konzumenti glazbenih djela Aleksandre Prijović, Ace Lukasa i ostalih ceca, seka, dara… i nitko u tome ne vidi ništa sporno.

Procjena je da je barem 1/4 stigla iz inozemstva i to bi, kao, trebao biti dokaz njihovog domoljublja, patriotizma, ljubavi prema svojoj zemlji i šta li već, a njima se, barem 90%, ne da ni svake 4 godine glasati na slobodnim demokratskim izborima zbog kojih su, između ostalog, ginuli ti borci o kojima se tako razdragano pjeva. Da, ne daj Bože, stigne poziv da se oblači uniforma i zaduži oružje… nagledali bismo se „patriotizma“.

Sve u svemu, jedna velika "parada pijanstva i kiča" u kojoj je vrhunac domoljublja omotati hrvatsku zastavu oko guzice, otvoriti pivu, zagrliti se i urlati s Markom „Za dom spremni“ i sve ono što su on i ekipa oko njega još provukli kroz te refrene, a pri tome uopće ne biti svjestan da si tako jeftino (za svoje pare!) izmanipuliran i zloupotrijebljen za tuđe ideološke i političke interese.

I dalje će većina tvrditi da to nema veze, da tih "par stvari nikome ne znače ništa", da je većina tih pjesama sasvim ok i sl.

I da, naravno da je većina pjesama "ok". Nije valjda netko očekivao da će na koncertima nastaviti izvoditi Jasenovac i Gradišku staru, pa dopuniti Jurom i Bobanom, Korak ide za korakom i sl.? Opomenuli su ga oni pametniji od njega dokle može ići. Misli li netko da je Hitler na svojim skupovima, naročito s početka, pričao o ratovima, milijunskim žrtvama, o konc-logorima…? Ne, pričao je o ljubavi prema velikoj i snažnoj Njemačkoj, o ponosnom i vrijednom njemačkom narodu, o snazi jedinstva, o prosperitetu i uspjehu, zajedništvu…


Franjo Tuđman

Vrlo je interesantno da se skoro svi akteri na javnoj sceni, pa među njima i ti pobornici "starog hrvatskog pozdrava", vrlo često i rado pozivaju na doktrinu Franje Tuđmana koji je, kao što sam već spomenuo, zabranio djelovanje i naredio likvidaciju čelnih ljudi organizacije koja je u grbu imala: ZA DOM SPREMNI. U više navrata je i javno govorio o šteti koju nanose Hrvatskoj u pogledu međunarodnog ugleda, kako se radi o mladićima koji su zavedeni i kako hrvatska nema ništa s tim fašističkim i zločinačkim režimom. Isto tako se zaboravlja i da su na prvoj vojnoj paradi koju je organizirao i nadgledao Tuđman u bijeloj (maršalskoj) uniformi, bile i hrvatske zastave sa zvijezdom petokrakom. Zaboravlja se da je u preambuli Ustava naveo da je Hrvatska nastala na temeljima ZAVNOH-a i Socijalističke Republike Hrvatske. I tako, "zaboravlja se" kako kome zaborav nanese, odnosno kako od Boga i povijesti tako se i od Tuđmana uzima kao sa švedskog stola: što mi se sviđa to propagiram, ostalo bacam svinjama.


Dan poslije

I zaista, bukvalno već dan poslije, u Saboru se koristi Za dom spremni: "Pozdravit ću vas onako kako bi naši mladi najviše voljeli: Za dom spremni!" I tako tih skoro 500.000 mladih domoljuba postaše izgovor svakom desničarskom kretenu da diže desnicu i pozdravlja fašističkim pozdravom. I da, ako je bilo tako grandiozno, ushićeno, domoljubno i dostojanstveno kada to radi 500.000 ljudi, što bi bilo sporno i za tog još jednog?

Nažalost, ne radi se o tom nekom jednom jer smo u danima koji su slijedili gledali javno paljenje zastave susjedne zemlje na stadionu, masovno ustašijanje u Sinju s pjevanjem Jasenovca i Gradiške Stare, o Skeji i kompaniji da i ne pričamo, a onda se počinju nizati i izjave crkvenih zvaničnika: "Tko nije s mojim Bogom, nije ni s mojim narodom, nije ni čovjek", "Neka pate i neka u patnji umru oni kojima smeta vaše zajedništvo", otkazivanje festivala u Benkovcu, prijetnje javnim ličnostima (Jergović, Orešković, Savić…)… No, ni to nije dovoljno, nego još i jedan nogometni trener uzima za pravo da prosuđuje tko voli, a tko ne voli Hrvatsku, tko je glasna manjina, a tko ta valjda tiha većina. To je valjda to „zajedništvo“? O katoličkim vrijednostima nam popuje čovjek koji je najveće novce u karijeri zaradio u zemlji u kojoj su zabranjeni križ, Biblija i molitva, a onome tko bi prešao na kršćanstvo bi se (bukvalno) odrubljivalo glavu. Tada je malo zatajio i prešutio kršćanske vrijednosti, ali zato sada njemu i dečkima „novac ne znači ništa“. Čisto domoljublje…

Kako god, svakom, što obrazovanom što nepismenom, primitivcu su širom otvorena vrata da prokazuje dobre i loše Hrvate, pravovjerne i krivovjerne, podobne i nepodobne, prijatelje i neprijatelje, poželjne i nepoželjne… da proziva, žigoše, a uskoro i kažnjava po slobodnoj volji.

Uglavnom, zloduh iz boce je pušten. Kukavička i pizdunska vlast koja je u strahu da u toj euforiji, koja je zahvatila veliki broj pristalica, ne izgubi dio biračkog tijela ne čini ništa ni na zaštiti Ustava i zakona zemlje koju vode, a kamoli nešto više. Kalkulantsko poigravanje s "dvostrukim konotacijama" i sličnim baljezgarijama doći će na naplatu, a pitanje je još samo: po kojoj cijeni.


P. S.

Kad se već priča vrti oko domoljubnih pjesama, bit ću toliko slobodan da prenesem najljepšu i najdomoljubniju pjesmu koju sam ikada čuo. Riječ je o pjesmi srpskog pisca i dječjeg pjesnika Ljubivoja Ršumovića Domovina se brani ljepotom. Za one koji ne razumiju ili teže čitaju srpski, donosim je u slobodnom prijevodu na hrvatski jezik:

Domovina se brani rijekom

I ribom u vodi

I visokom tankom smrekom

Što raste u slobodi

Domovina se brani cvijetom

I pčelom na cvijetu

Makom i suncokretom

I pticom u letu

Domovina se brani knjigom

I pjesmom o nebu

Sestrinom suzom, majčinom brigom

I onim brašnom u hljebu

Domovina se brani ljepotom

I čašću i znanjem

Domovina se brani životom

I lijepim vaspitanjem.

Autor: Branimir Horvat, Prometej.ba