Konačno je došao i taj momenat: Željko Komšić više ne može svojom demagogijom zagađivati ovdašnji javni prostor u onoj mjeri u kojoj je to činio boreći se za mjesto člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, kako se ta politička funkcija određuje ispraznim i priglupim birokratskim jezikom. Sve oko Željka Komšića je upravo kao taj jezik – isprazno i priglupo. Isprazno, jer taj je zavrtanj u raštimanoj mašini ovdašnje pljačkaške, korumpirane i kriminogene vlasti obećavao nemoguće, tzv. građansku državu baziranu na principu jedan čovjek – jedan glas. Da bi se to postiglo mirnim putem potrebno je da svi nacionalisti iz osnova promijene sebe. Zamislite Dodika kako to čini i jednog jutra se probudi pa nekim nadnaravnim čudom umjesto Srbija, uzvikuje Građanska BiH. Ili Čovića da tokom noći usnije divan san, sjeti se da je bio Jugosloven i u bunilu kaže nisam Hrvat, nego GRAĐANIN, neću legitimno predstavljanje nego ustav po Komšićevoj mjeri s čovjekom u njegovom centru da svako ima svoj glas kojim će dokinuti nacionalizam i oživjeti hiljadugodišnju tradiciju multikulturne tvorevine, koja je, jelte, to bila u kontinuitetu. Ili Izetbegovića kako umjesto SAMO SDA i bismile iz dvora na Poljinama rikne iz sveg glasa: neću Bošnjake i proporcionalnu nacionalnu zastupljenost u državnim i svim drugim institucijama. Hoću da budem Komšićev GRAĐANIN, hebo Alijine zablude u nacionalnom osvješćivanju nas Bošnjaka.

Naravno, nemoguće je da ti hohštapleri koji jašu svoje nacije kao kušljavu magarad ili karakuš konje, preko noći od nacionalista postanu kosmopolite i narede svojim političkim slugama da glasaju za korjenitu promjenu ustava i rajsku građansku BiH. Svi znamo da je to malo morgen, jer se nikad u svjetskoj povijesti ni jedna nacija nije dobrovoljno odrekla svojih stečenih prava. Ako ih se odrekla, onda je bila prisiljena na taj korak, odnosno vojno slomljena.

Iza te ispraznosti Komšićeve retorike krila se politička prevara i to dozlaboga priglupa. Za ostvarenje građanske države, čiji ustroj, važno je to napomenuti, niko iz Komšićeve stranke nije objasnio nikada, u višenacionalnoj državi kakva je BiH – potreban je rat, ili neka druga upotreba sile. Ali, ne bilo kakav rat, nego onaj koji će zemlju očistiti od svih protivnika, bilo etničkim čišćenjem, bilo, nedao bog, genocidom. BiH je Dejtonskim ustavom strukturirana kao konsocijalna država, koja nije ni republika, a ni monarhija, već država bez atributa. Republiku je izdao Alija Izetbegović u Dejtonu 1995., uz obilatu pomoć i podršku Harisa Silajdžića i pretvorio BiH u atribucijsko NIŠTA. Armija Republike BiH, izgubila je, zahvaljujući tom dvojcu, Republiku, a dobila 23% njene teritorije s većinskim bošnjačkim stanovništvom (Da znate, braćo Bošnjaci, kako je teško biti tzv. Ostali pod vašim jarmom dali biste im svakom ponaosob jedan ogroman Zlatni ljiljan sa Komšićevom sličicom u sredini.) Vojska Republike Srpske, iako je 1995. bila pred vojnim porazom, dobila je 49% teritorije, zahvaljujući Aliji Izetbegoviću, koji je, kako tvrdi njegov Ivo Komšić, potpisao Plan Kontakt grupe 1994. o teritorijalnoj podjeli BiH. HVO je dobio ostatak teritorije minus Distrikt Brčko. Djetonski mirovni sporazum je na nacionalnom principu podijelo teritorij zemlje, ali i sve institucije, kao i najveći broj donošenja odluka. Ustavne ralje konsocijacije progutale su Republiku, a u tim raljama ključni faktor su konstitutivni narodi koji su se konačno međusobno razgraničili i do kraja teritorijalizirali svoju konstitutivnost. To znači da je zemlja i teritorijalno i institucionalno podijeljena, samo niko nema hrabrosti to reći Bošnjacima kojima Komšić podvaljuje ublehu o građanskoj državi.

Taj tip države kreacija je buržoaske klase i tzv. liberalne demokratije iz koje su slomom neoliberalizma iznikli autoritarni režimi, Trampov, Putinov, Erdoanov, Netanjuhuov, onaj palog Orbana, Vučićev itd. Neki od njih su ratnozločinački, a Vučićev veliča ovih dana genocidnog Mladića, kojeg Bakir Izetbegović uvredljivo za svoj narod određuje pojmom generala. Ne kaže, naime, to što živi u dvoru na Poljinama: nakon smrti genocidaša i ratnog zločinca Mladića, nego generala Mladića. Sad ovdje zamislite autorovu psovku, onu najgoru.

Ovdje dolazi ključno pitanje: pristankom da se kandidira za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda legitimira li na implicitnom nivou Komšić konsocijalnu podjelu državnih institucija? I drugo: je li za svoja četiri mandata u Predsjedništvu BiH, dakle za polovinu vremena mira, Komšić i izravno legitimirao konsocijalnu podjelu državnih institucija?

Autoru ovog teksta odogovor je nedvosmislen: DA, on je to učinio i dalje to čini isturanjem blijedog, a surovo ambicioznog Slavena Kovačevića kao svog potrčka i kandidata za člana Predsjedništva BiH. To je najpogubniji politički i ideološki učinak Komšićevog predsjednikovanja. Umjesto borbe da se nacionalno denominiraju članovi Predsjedništva, ili da umjesto njih nepotrebnih troje bude jedno političko spadalo, što su u osnovi svi bili od rata naovamo, Komšić kaže: ja sam Hrvat i pristajem na pravila konoscijalnog ustroja države. Pristajem, jer to znači dobru platu, nikakav rad, velike pogodnosti, obraza mi moga kojeg sam ponudio javno svim građanima kao garanciju poštenja, onomad kod Senada Hadžifejzovića na Face Tv-u. Obraza mu njegovog, POŠTEN, A LAŽE. Uz to, veoma neobrazovan, agresivan u javnim istupima, sa sintaksičkom organizacijom rečenice ispod razine lošeg srednjoškolca, što znači idealan primjerak čovjeka iz naroda i za narod i idealan primjerak političke kaste za prevaru masa. To voli baklave, to se dernja obraćajući se onomad Bakiru Izetbegoviću u predizbornom duelu u emisiji 60 minuta: Nemojte me na rat, ja sam jeo blato, nemoj, ba, Bakire proveo si rat kod babe u trezoru, predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, odmilja zvanom Tomo Grobar svojedobno je poručivalo: Dobit će po nosu i po prstima svako ko u Bosnu takne.

Nema šta, državnički istupi i govor kakav dolikuje nekom dripcu sa ulice. Ali, mase to vole, jer se vode devizom: e, neka im je rekao. Gomila voli militantne patrocentrične figure na sceni, voli sirovu muškost, a obožava svog Zlatnog Ljiljana.

Niko nije tako uspješno pomogao Čoviću da homogenizira Hrvate i čvrsto ih veže za svoju stranku kao Željko Komšić. Ta su dvojica Hrvata u maksimalnoj mjeri zavadili nekadašnje ratne saveznike Bošnjake i Hrvate, pri čemu su dobili igru protiv oba naroda teško izmjerljivim rezultatom. Nisam siguran je li to 100 – 0 ili 1 000 – 0, a možda i više. Dokaz ovog rezultata je dužina njihove vlasti i lična korist koja iz nje dolazi.

Kad je ispilio svoju stranku iz Lagumdžijnog liderokratskog SDP-a, Komšić je bio nada građanima razočaranim u lopovluk, kriminal, pljačku, socijalnu bijedu i, uz to, obećanje kakve-takve socijalne pravde. Umjesto toga, Demokratska fronta otklizala je u bošnjački nacionalizam kontaminirajući njime ideju bosanstva. Da se borio za bosanstvo Komšić je morao odbiti pristajanja na konsocijalni ustroj države, svoje tobožnje hrvatstvo i krenuti u obračun sa svakim nacionalizmom. A on je prigrlio bošnjački nacionalizam i njegove teženje za unitarnom državom, te time ojačao i Čovića i Dodika. Bošnjaci su hrpimice glasali za Komšića, vrlo često u inat Hrvatima (neka komšiji crkne krava, makar crkla i moja država), a Islamska zajednica i SDA dobile su svoj idealan instrument u nacionalističkim rukama. Tako je Komšić od Hrvata postao politički Bošnjak i ideološki znak unitaristički orijentiranih Bošnjaka. Ne treba gubiti dušu i ne priznati da su za njega glasali i oni Ostali, uvjereni Bosanci, koji nisu pristajali na svrstavanje u nacionalne torove.

Na kraju njegove karijere treba sabrati i rezultate rada. Šta je to uradio Komšić u Predsjedništvu BiH vrijedno za državu? Evo, neka čitatelji ovog teksta pokušaju nabrojati makar dvije važne stvari. Dvije, ne treba više. Autor ovog teksta zna za jednu štetočinsku. Naime, Komšić je, kako navode mediji,nedavno odbio da glasa da se neki vojni objekti u Ortiješu proglase neperspektivnom vojnom imovinom, kako bi zaustavio gradnju auto-puta na dionici Mostar – tunel Kavanj. Napomene radi, Ministarstvo odbrane je dalo saglasnost da to bude neperspektivna vojna imovina, Oružane snage BiH također. Kada je trebalo donijeti odluku da se ta dionica gradi i povuče novac iz nekakvih evropskih fondova,Komšić je glasao ZA. Danas glasa PROTIV, a država plaća penale na povučena finansijska sredstva. Sve to čini da bi onemogućio Trojku i njenu efikasnost u izgradnji Koridora VC.

Kad se sve sabere i oduzme, Komšić je ozbiljna politička štetočina: implicitno i djelom je prihvatio konsocijalni ustroj države, izazvao politički sukob Bošnjaka i Hrvata i time učinio uslugu Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku, demagogijom da je važno imati 2 – 1 u Predsjedništvu BiH za državu omogućio je u praksi savez Dodika i Čovića i time 2 -1 protiv BiH.

To su strateški rezultati njegove politike koje je teško, gotovo nemoguće popraviti. On danas sa svojim DF-om kreće u izbornu utrku sa Slavenom Kovačevićem u prvom planu i sloganom Građanska zemlja ljiljana. Da zna išta o prekodiranju simbola duž povijesne ose, znao bi da je simbol ljiljana reduciran od bosanstva na bošnjaštvo. Bosanski ljiljan je zahvaljujući SDA-u i DF-u postao bošnjački. Pozivanjem na taj simbol, Komšić i njegova politička svita reduciraju Bosnu na Bošnjakistan.

Slaven Kovačević je svojom muljažom pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu osramotio Bosnu i Hercegovinu, a danas, kako se prikazuje u predizbornom videu, obilazi njene simboličke topose, kao što je Bobovac, slika kralja Tvrtka, poziva na antifašizam (u videu nema partizana i Tita koji su porazili fašiste i njihove domaće saradanike), hvali ljepote zemlje i poziva da mu se da glas. Isto to čini i Demokratska fronta, skupina retorički najagresivnijih političara u zemlji (dobro Dodik je bio agresivniji, priznajem, ali se primirio, mada i dalje ljubi ratne zločince, svoje ideološke očeve Karadžića i Mladića). Ti gratzevi, zuhrići, mešalići, begići itd. ne rade ništa drugo nego se deranjaju po parlamentarnim klupama za dobre pare i obećavaju da će ukinuti neradnu nedjelju. Hebo radnike i njihova prava, šta će radnicama u trgovinskim lancima nedjeljom neradni dan, neka robuju tajkunima, oni su naši i SDA-ovi.

DF je tako postala laž, a tome su je naučili Komšić i Kovačević svojom politikom laži. Laž je da je to socijaldemokratska stranka, laž je da je građanska, laž je da je tobože multietnička. Istina je da je to privjesak SDA i instrument Islamske zajednice, antiradnička partija s prepoznatljivim narativima bošnjačkog nacionalizma. Ako je Kovačević lagao u Strazburu i krivo se predstavljao, ako je otkriveno i da je državljanin Hrvatske, ako je Komšić iznevjerio ideju bosanstva i zaprljao ideju građanske države, DF je koalicijom s nacionalističkom SDA definitivno razotkrio svoju nacionalističku ideologiju.

Omer Ramić, Prometej.ba