Potječe iz skromne seljačke obitelji, rijetko je napuštala Ripollès, komarku u kojoj živi, ima petero djece koja nose imena srednjovjekovnoga prizvuka i tvrdi da španjolski nije govorila još od adolescentskog doba. Iznimno je islamofobna i samodeklrarirana poklonica Daniela Cardone, suosnivača stranke Estat Català, katalonske independentističke stranke osnovane u tridesetim godinama prošlog vijeka. Sílvia Orriols (Vic, 1984) u samo nekoliko godina prešla je put od anonimne vijećnice u katalonskom gradiću Ripoll do zaštitnog lica novonastale katalonske independentističke stranke ekstremno desne orijentacije. Kao gradonačelnica Ripolla uspjela je – uz podršku stranke Junts per Catalunya – preživjeti pokušaj izglasavanja nepovjerenja, a na regionalnim izborima 2024. godine osvojila je zastupničko mjesto u Katalonskom parlamentu.

Uspjeh ove političarke koja je ksenofobiju i islamofobiju pretvorila u svoje temeljne principe bit će nam jasniji pošto razmotrimo njenu političku i obiteljsku pozadinu. Orriols je cijeli život provela u Ripollu i zapravo je vrlo malo putovala izvan trokuta Ripoll-Vic-Girona. O tome govori Xavier Rius Sant, novinar i autor knjige Aliança Catalana, naši ultrasi, koju će uskoro objaviti izdavač Icaria: „U 'inozemstvu' je bila pet ili šest puta. Ona 'inozemstvom', primjerice, zove regiju Monegros (pustinja u Aragoniji, op. prev.) kojom prolazi dok ide u Baskiju.“ Po jedanput je bila u Strasbourgu i Briselu, gdje je posjetila Carlesa Puigdemonta u sklopu putovanjâ koja su organizirali Nacionalna skupština Katalonije (ANC) i udruženje Òmnium Cultural. Još jednom je otišla u talijanski gradić Capranica. Inače grad pobratim sa Ripollom.

Porodica Orriols pripada srednjoj klasi i iz agrarnog je miljea. „Njezin otac posjedovao je seosko imanje u Les Llossesu, malom mjestu u komarki Ripollès. Djed s majčine strane bio je direktor jedne tvornice u Manlleuu, ali je rano umro pa je njezina obitelj prolazila kroz poteškoće“, navodi Rius Sant, koji je u nekoliko navrata intervjuirao gradonačelnicu Ripolla. Orriols je studirala bibliotekarstvo i dokumentaciju u Vicu, iako nikada nije radila kao bibliotekarka. Kako navodi u životopisu, bila je zaposlena kao „radnica na različitim proizvodnim pozicijama u poduzećima iz Ripollèsa“ te kao „administrativna radnica u privatnom sektoru“.

Njen skromni ekonomski položaj vjerojatno se promijenio pošto je ušla u Katalonski parlament, gdje prima godišnju plaću u iznosu od 113 762 eura. Kako je objavio CRÍTIC, sadašnja zastupnica navodi da je suvlasnica dvaju stanova ukupne katastarske vrijednosti 184 000 eura, makar je tvrdila da na svim svojim računima ima tek oko 2500 eura ušteđevine. U knjizi Spasiti Kataloniju: razvoj katalonskog nacionalpopulizma (Pòrtic, 2024), koju je napisao profesor politologije sa Univerziteta u Barceloni Xavier Torrens, stoji da je „Sílvia Orriols je vjerodostojna kada se predstavlja kao liderica koja je ponikla iz naroda. [...] Bila je radnica koja je primala plaću od oko 1000 eura i dijete je seljaka. Živi sa svojom obitelji, njih osmoro – majka, otac, petero djece i pas – žive u stambenoj jedinici od sedamdeset kvadrata.“ Njezin socioekonomski profil bitno je različit od profila drugih ekstremno desnih prvaka iz Katalonije poput Jorgea Buxadéa ili Ignacija Garrige, čija je porijekla CRÍTIC detaljno analizirao.

Otac djece Sílvije Orriols je David Subirana. Liderica stranke Katalonska alijansa (Aliança Catalana – AC) bila je u dugogodišnjoj vezi s njim do prošle godine, kada su se razišli. Nikada se nisu vjenčali. „Ona se osjeća kršćankom, ali nije pokorna Katoličkoj crkvi“, pojašnjava Torrens. Kako ćemo vidjeti kasnije, Orriols se u moralnim pitanjima prilično razlikuje od konzervativnijih ekstremno desnih partija kakve su Vox ili Fratelli d'Italia Giorgije Meloni. Sa Subiranom ima četiri kćeri i sina: Guinedellu, Queraltu, Violantu, Peronellu i Fortija – sve srednjovjekovna i izrazito katalonska imena. Njena prvorođena kći nosi ime po supruzi grofa Guifréa el Pilósa [Wilfreda Dlakavog, kojega se smatra začetnikom barcelonske grofovske dinastije u 9. stoljeću].


Od omladine ERC-a do Els Intransigentsa

Svoj nacionalistički aktivizam Sílvia Orriols započela je u adolescenskim godinama. „Pokušala se priključiti Mauletsima [independentističkoj omladinskoj organizaciji], ali u Ripollèsu takve nije bilo“, objašnjava Rius Sant i nastavlja: „Tada je ušla u omladinsku sekciju Katalonske republikanske ljevice“ (danas poznate kao Jovent Republicà), u kojoj je bila aktivna oko dvije godine. Godine 2004. kandidirala se na europskim izborima na listi stranke Estat Català. Bila je sedma na listi koja je osvojila 2594 glasa. Njezina epizioda u toj stranci bila je kratka: „Shvatila je da u Estat Català postoje dvije frakcije: lijeva – komunistička, i druga, koju su činili stariji i prostiji ljudi“, a „kada je uvidjela da je u njoj prevladala komunistička frakcija, odlučila ju je napustiti“, navodi Rius Sant.

Sljedeća politička faza Orriols u potpunosti je vezana uz Ripoll. Nekoliko godina nakon što je napustila Estat Català, osnovala je Els Intransigents (Nepopustljivi), etnonacionalistički kolektiv koji se na svom blogu samodefinirao kao „patriotsko udruženje“. U Registru Ministarstva pravosuđa Katalonije, koji je konzultirao CRÍTIC, Orriols se pojavljuje kao tajnica udruženja, dok je njezin tadašnji partner David Subirana bio njegov predsjednik. Na lokalnim izborima 2019. zajedno sa Elisabet Campàs, nosila je listu Katalonskog nacionalnog fronta.


„Populacijske invazije“, „prolijevanje katalonske krvi“ i drugi tekstovi

U jednom od tekstova objavljenom na internetskim stranicama Els Intransigentsa piše sljedeće: „Populacijske invazije poharale su našu domovinu. Sjeme neprijatelja rasulo se po našoj zemlji poput smrtonosnog otrova. Otrova koji lako briše prezimena naših predaka, učinkovitog otrova koji razvodnjava katalonsku krv koju smo naslijedili.“ Kao i drugi ekstremno desni pokreti, Els Intransigents također je pokazivao veliku zabrinutost za populacijska pitanja: „Jedino što može spasiti Kataloniju jest rađanje Katalonaca. Ili ćemo umnožiti naš rod ili će nas kastilja [uvijek malim slovom] progutati.“

U drugim tekstovima objavljenim na njihovom sajtu iznose se tvrdnje kakve su: „Demokracija? Ne, hvala“, ili još radikalnije: „Prolijevanjem krvi nametnuli su nam španjolski identitet; kakvu bismo žrtvu sada mi morali podnijeti da ga se oslobodimo?“. Iako se zastupnica Orriols sada suzdržava davati izjave koje bi je približile biološkom rasizmu, kolektiv Els Intransigents zagovarao je superiornost navodne katalonske rase: „Mi Katalonci bili smo puno više od bilo koje druge rase u Europi. Bili smo pioniri.“

Kao što je čest slučaj u ultrancionalističkim skupinama, kolektiv kojem je Orriols pripadala sanjao je povratak mitske Katalonije opisane epskom terminologijom, kao u ovom primjeru: „Ni prema kome nismo bili ravnodušni, naše je ime bilo svima poznato, kao i snaga naših ramena iščeličenih u borbi, u preživljavanju, u očuvanju naše rase. Tada smo bili zemlja bez stega, bez okova, bez užadi ropstva privezanih za naše noge.“

No, je li takve ksenofobne i nasilne tekstove pisala upravo ona? Je li ih podržavala ili se od njih distancirala? Xavier Rius Sant pretpostavlja da je Orriols autorica većine tih članaka. „Pisani su u ženskom rodu i prvom licu; stil je uvelike njezin. Pitao sam je o tome i nije poricala da ih je napisala“, otkriva Rius Sant.

Pored pisanja članaka, Els Intrasigents de Ripoll su se „posvetili promjeni uličnog nazivlja“ poput gradskog trga koji je nosio ime Trg Španjolske, objašnjava Xavier Torrens. Facebook stranica ove grupe zatvorena je 2018., čime je označen i kraj njezina djelovanja. Za više informacija o pozadini Katalonske alijanse čitatelj može konzultirati reportažu Rogera Palàa pod nazivom „Katalonska Katalonija“: odakle dolazi i što misli Sílvia Orriols?, objavljenu u junu 2023., nedugo pošto je Orriols izabrana za gradonačelnicu Ripolla.


Ključni moment: teroristički napad na La Rambli

Nekoliko godina ranije zbio se događaj koji će biti od presudne važnosti u političkom razvoju Sílvije Orriols: teroristički napad 17. augusta 2017. na barcelonskoj ulici La Rambla, u kojemu je sudjelovalo i nekoliko mladih iz Ripolla. Od tada su migranti općenito, a naročito muslimani, postali glavni neprijatelji Katalonije za Orriols, čak i više nego stanovnici Kastilje. „Njezin je diskurs postao radikalniji“, objašnjava Torrens: „Usudila se reći stvari koje ni Santiago Abascal (vođa Voxa, op. prev.) ne izgovara. Ona s ponosom za sebe kaže da je islamofobna.“

Uoči lokalnih izbora 2019. Sílvia Orriols počela je razgovarati s vijećnicom Margaritom Cabello i predložila joj da na izbore izađu na nezavisnoj listi. „Ali mjesec dana prije roka za prijavu, otkrili su da im je za mali grad od 10 000 stanovnika potrebno 600 potpisa“, prepričava Rius Sant. Bio je to broj do kojega u tako kratkom roku nisu uspjeli dobaciti. Orriols je onda stupila u kontakt s Jordijem Casacubertom „čija je stranka, Katalonski nacionalni front (FNC), iako neaktivna, bila registrirana. Imao je još dvije registrirane stranke i predložio je Orriols da izabere akronim. Ona je željela Nacionalni front jer je to bila stranka njezina uzora, Daniela Cardone.“

Dana 26. maja 2019. Sílvia Orriols izabrana je za gradsku vijećnicu Ripolla ispred FNC-a sa samo 500 glasova. Gradonačelnik je postao Jordi Munell iz Junts per Catalunya, koji je izabran zahvaljujući suzdržanosti PSC-a i same Orriols. Ipak, suradnja između Orriols i Casacuberte nije bila dugog vijeka. Prema njezinim riječima, razišli su se zbog neslaganja oko pristupa migracijama (u praksi je njezin diskurs o „islamizaciji“ Katalonije često bio i žešći od onoga Fronta). Usprkos tome, nije vratila mandat vijećnice te je četiri godine bila aktivna u gradskom vijeću, generirajući brojne kontroverze.

Već u maju 2020., u prvim mjesecima pandemije covida-19, Margarita Cabello, Oriol Gès i Sílvia Orriols registrirali su stranku Aliança Catalana u uredu javnog bilježnika u Ripollu, čime je započela put koji će je samo četiri godine kasnije dovesti do Parlamenta Katalonije. „Ne boji se biti u manjini. Naučila je živjeti kao manjina u malim političkim organizacijama. Spora tranzicija prema većoj popularnosti ne izaziva joj nelagodu jer je oduvijek bila prilično izolirana“, zaključuje Torrens.


Tko su politički uzori Orriols?

„Orriols ne pridaje veliku važnost međunarodnim licima. Više je zanimaju Katalonci“, tvrdi politolog sa Univerziteta u Barceloni. U trenutku kada ekstremna desnica jača s obje strane Atlantika, njezina glavna politička inspiracija ostaje Katalonac: Daniel Cardona.

Kao predstavnik ustaničkog independentizma iz 1920-ih i 1930-ih, Cardona je bio u različitim nacionalističkim organizacijama, uključujući Estat Català Francesca Macije, ali se sukobio s budućim predsjednikom Generalitata jer je ovaj 1931. proglasio „Katalonsku republiku u okviru Iberijske federacije“. „On je zagovarao potpuno nezavisnu državu, koja neće imati nikakve veze sa Španjolskom. I to je stav koji Orriols ima još od svojih mladih dana“, objašnjava Torrens. „Kada sam je priupitao smatra li se Danielom Cardonom 21. stoljeća, odgovorila mi je potvrdnim osmijehom.“ Drugi njeni uzori spomenuti u knjizi Spasiti Kataloniju jesu Josep Dencàs (nekadašnji član Generalitata i osnivač oružane organizacije Escamots d'Estat Català) i braća Badia (ultranacionalisti koje su 1936. ubili naoružani pripadnici FAI-a).

Iako Orriols ne prati pomno zbivanja na europskoj ekstremnoj desnici, Jordi Aragonès (rođak bivšeg predsjednika Generalitata iz Katalonske republikanske ljevice Perea Aragonèsa) i glavni ideolog Katalonske alijanse, prati. „Njihovi su uzori prvenstveno američki predsjednik Donald Trump i Nizozemac Geert Wilders, vođa Stranke za slobodu. Oni su moderniji u pogledu moralnih pitanja kakva su pobačaj, eutanazija i prava LGBTI+ zajednice“, objašnjava autor knjige Spasiti Kataloniju. Što se tiče ekonomske politike, u stranci koegzistiraju dvije orijentacije: „Radikalni neoliberali i oni koji zastupaju šovinističku državu blagostanja (naime, oni koji bi da se država blagostanja održi, ali bi socijalna prava uskratili migrantima). Čini se da Orriols naginje drugoj opciji, dok je Aragonès bliži prvoj.“ Zbog te razlike, zasad nisu ulazili u javne sukobe, za razliku od članova Voxa, u kojemu se sukobi između neofalangističkog i ultraliberalnog krila sve više rasplamsavaju.


Najbliži suradnici Sílvije Orriols

Ripoljski korijeni Katalonske alijanse jasno su vidljivi kada se baci pogled na ekipu kojom se Orriols okružila. „Ona ima dva kruga ljudi. Lokalce iz Ripollèsa i one iz ostatka Katalonije“, objašnjava Torrens. Među ovima iz Ripollèsa ističu se vijećnici Anna Flores, Guillem Barranqueras i Gaspar Viñas, dok su joj u Katalonskom parlamentu najbliži Jordi Aragonès, Jordi Coma (koji je bio broj 2 na listi za Gironu na izborima 2024.), Aurora Fornos (glavna kandidatkinja za Tarragonu), Lluís Areny (kandidat za Barcelona) i Oriol Gès koji, kako je objavio Nació Digital, zarađuje 77 228 eura godišnje kao koordinator Mješovite skupine u Katalonskom parlamentu, koju čine isključivo članovi Katalonske alijanse. Ekipi Sílvije Orriols valja još pridodati i Ramona Abada, koji je do prije nekoliko mjeseci bio zastupnik ove formacije u Parlamentu Katalonije i koji raspolaže pogolemim imetkom, te aktualnu zastupnicu Rosu M. Soberana.

Jordi Aragonès bio je prvi koji je predložio Orriols da se baci u politiku 2019. Taj je potez – za sada – doveo ovaj ekstremno desni independentistički pokret u Katalonski parlament, gdje bi, kako tvrdi Xavier Torrens, mogao imati dug domet: „Ako stvari komparativno promotrimo, Katalonska alijansa će rasti. I to znatno. Ovaj bi pokret prestao rasti jedino ako bi Orriols napustila politiku“, zaključuje Torrens.

Torrens podvlači dva najvažnija faktora koji su omogućili rast stranke: „karizmu“ Sílvije Orriols i pogreške drugih stranaka. „Političari iz svih stranaka koji su je spominjali zapravo su joj radiili kampanju. Ona nije bila zastupnica u Parlamentu, pa stoga nije sudjelovala ni u kakvim raspravama. Vodili su se kratkoročnim interesima, računajući da će im isticanje Orriols donijeti medijsku pozornost.“

Autor: Pablo Castaño, CRÍTIC

Preveo sa španjolskog: Darko Vujica, Prometej.ba