Slaven Kovačević, savjetnik Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH, po svemu je osebujna politička pojava. Taj uspješno mijenja političke partije i nacionalnu pripadnost da bi bio na vlasti ili uz njenu trpezu. O njemu se može pronaći svašta na internetu. Mediji koji se predstavljaju kao patriotski borci za jedinstvenu, unitarnu i građansku BiH na sva usta ga hvale kao jednog od najvećih sinova ove zemlje koji nikada neće odustati od njihove zajedničke borbe. Uz to, on je pred Evropskim sudom za ljudska prava tužio vlastitu domovinu kako bi se izborio da u njoj ne bude diskriminacije niti jednog građanina po bilo kojoj osnovi, a čitava država postala jedna izborna jedinica u biranju članova Predsjedništva. Ali, uz tu heroizaciju Komšićevog savjetnika mogu se pronaći i vrlo zanimljive vijesti. Tako je Valter portal 10. 1. 2025. objavio opširan tekst Porodica Borić zbog prevare i prenamjene statusa stana u kojem žive od 1946. tužila Općinu i majku Slavena Kovačevića u kojem se navodi da je još davno savjetnik člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda uz pomoć institucija sistema omogućio majci da prisvoji tuđe vlasništvo. Je li Kovačević zloupotrijebio političku moć da bi se njegova majka dokopala stana u ulici Derebent na broju 32, dokazat će sud pred kojim se vodi spor.

Zanimljivo je da o tom sporu medijska propagandna mašina SDADF nije napisala ni riječi, ali je graktala o domoljublju Komšićevog savjetnika koji se bori za tzv. evropske vrijednosti (ma šta to značilo) u BiH.

Kovačević je svojedobno dobio BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava, bacivši u trans kvazipatriotske medije i političke face, a naša zemlja je bila pred vratima da postane unitarna i, naravno, građanska po mjeri Željka Komšića. Nije BiH tužena pred ovdašnjim pravnim institucijama, npr. pred Ustavnim sudom, nego pred onim evropskim. Jer, šta će domaće institucije Komšiću i Kovačeviću kad su oni, jelte, veliki intelektualci i uz to Europljani.

A onda je pljusnula pravna šamarčina direktno iz Evropskog suda za ljudska prava: Kovačević je zloupotrijebio pravo na predstavku i nema status žrtve!

Kovačević je tvrdio da je žrtva diskriminacije, jer se izjašnjavao kao “Ostali”.

Agenti koji zastupaju BiH su se žalili te upoznali Sud u Strasbourgu da se Kovačević ranije izjašnjavao kao Hrvat, dostavljajući dokaz sa službene stranice Gradskog vijeća Sarajevo za period 2012. do 2016. godine, prenosi portal Fokus.

I ne samo to, tokom procesa otkriveno je da Komšićev savjetnik ima i hrvatsko državljanstvo, pa je pomenuti sud u proces uključio i Republiku Hrvatsku, pozivajući je da zaštiti svoga građanina od diskriminacije u drugoj državi.


Komšić je čitavu svoju političku karijeru izgradio na izmišljanju neprijatelja BiH i iskoristio emocionalističku liniju bošnjačkog nacionalizma. Na taj način on je patriotizam srozao u njegovu kvazi varijantu, tj. u običnu laž i opijum za mase


E, sad se nameće pitanje: ko je, tj. tko je tužitelj po svojim nacionalnim uvjerenjima i krši li on mijenjajući ih kakve norme u BiH? Naravno, on ima pravo mijenjati nacionalna uvjerenja, ali kao javna ličnost morao bi prije pokretanja sudskog spora pred tako važnom institucijom kakva je Evropski sud za ljudska prava upozoriti ovdašnju, ali i svjetsku javnost da je to nekad učinio. Jer, to je naprosto pitanje kredibiliteta tužitelja. Na drugoj strani, ne upućuje li ova zloupotreba na to da Komšićev savjetnik ne bira sredstva u svojoj borbi i kocka se s ugledom institucije u kojoj radi, tj. s ugledom Predsjedništva BiH i svog šefa Željka Komšića. Tu se otvara i pitanje: jesu li svjesno Kovačević i Komšić obmanjivali javnost, znajući da se nekada prvi izjašnjavao kao Hrvat, a danas kao Ostali, da je državljanin i druge države i da su ciljano zaobišli domaće pravne institucije i time ih ponizili? O tome šute sarajevski kvazipatriotski mediji, a za Kovačevićev poraz okrivljuju naravno Trojku.

Na taj način je odluka Evropskog suda za ljudska prava maksimalno ispolitizirana i pretvorena u najogavniju propagandu. Trojka ima maltene sveplanetarnu moć, pa može uticati na odluke svih evropskih i svjetskih sudskih institucija. Nije kriv Kovačević što je „zoupotrijebio pravo na predstavku“ i što „nema status žrtve,“ kriva je Trojka, grakću iz Komšićevog DF-a na portalu Slobodna Bosna.

„Trojka je bila ta koja je pomogla zvaničnom Zagrebu i Christianu Schmidtu u rušenju Kovačevićevog zahtjeva, što je još jednom pokazalo kakva je priroda tog političkog saveza.“ Ovu rečenicu Slobodna Bosna stavlja i u naslov svog teksta, kako bi pojačala propagandni učinak i ocrnila pred javnošću lidere Trojke, te ih skupa sa DF-om predstavila kao domaće izdajnike, a zvanični Zagreb kao zakletog neprijatelja BiH. Na toj osnovi se vlastite laži i zloupotreba pretaču u običnu paranoidnu propagandu kojoj je cilj još jednom obmanuti javnost da bi se paranojom o unutrašnjem i vanjskom neprijatelju ona dodatno sludila.


Izetbegovićevi i Komšićevi politički termiti izjedaju državu iznutra u njenom temelju i trpe poraz za porazom, bili na vlasti ili u opoziciji. Slučaj Kovačević nije ni prvi, ni posljednji u nizu tih poraza. A dok je države sve manje, Izetbegovićeve i Komšićeve laži je sve više


Propagandnu parolu o tobožnjoj izdaji Trojke smislili su neinventivni propagandisti SDA i DF-a još u vrijeme formiranja sadašnje vlasti na državnom nivou. Kad se ta parola razbila u paramparčad Trojkinim raskidom koalicije sa Dodikovim SNSD-om zbog blokade tzv. evropskog puta BiH i neuspjelim izbacivanjem iz vlasti Dodikovih kadrova, sada je Kovačevićev poraz pred Evropskim sudom za ljudska prava iskorišten kao povod za napad na one koji su odlučno rekli NE secesionističkoj politici.

Nije, dakle, problem u Kovačevićevoj nekredibilnosti, nizu laži i jeftinih obmana, nego u imaginarnim neprijateljima BiH. Komšić je čitavu svoju političku karijeru izgradio na izmišljanju neprijatelja BiH i iskoristio emocionalističku liniju bošnjačkog nacionalizma. Na taj način on je patriotizam srozao u njegovu kvazi varijantu, tj. u običnu laž i opijum za mase provodeći već četvrti mandat u Predsjedništvu BiH bez ikakve bitne koristi za državu. Tih propalih gotovo šesnaest godina iskoristio je da diskreditira ideju građanske države i otvori bošnjačko-hrvatski politički sukob. Sada on i njegova stranka otvaraju dodatni sukob sa Republikom Hrvatskom koja kao od šale može blokirati evropski put BiH. Umjesto politike pomirenja i prijateljstva, potkapacitirani Komšić vodio se politikom sukoba i izmišljanja izdajnika i neprijatelja. Tako je ovaj političar, koji bi u iole sređenoj zemlji, po svojim obrazovnim kapacitetima mogao eventualno biti sekretar mjesne zajednice, postao uz Harisa Silajdžića najveća politička štetočina u sarajevskom političkom miljeu. Silajdžić je srušio Aprilski paket ustavnih promjena 2006. godine, Komšić diskreditirao ideju građanske države, a Kovačević je svojom prizemnom obmanom pokušao dokusuriti.

Iza svega toga ceri se faca Bakira Izetbegovića, koji je u slučaju revizije presude protiv Srbije za genocid slagao kompletnu javnost. Tako su laž, prevara, podvala, ogavna propaganda, te klijentelizam, korupcija, nepotizam, pljačkaška privatizacija – jedina politika SDADF koalicije. Drugim riječima, Izetbegovićevi i Komšićevi politički termiti izjedaju državu iznutra u njenom temelju i trpe poraz za porazom, bili na vlasti ili u opoziciji. Slučaj Kovačević nije ni prvi, ni posljednji u nizu tih poraza. A dok je države sve manje, Izetbegovićeve i Komšićeve laži je sve više.

Enver Kazaz, Prometej.ba