Knjiga Hollywood Babylon Kenneth Angera opisuje sedam smrtnih grijeha savremenog društva prikazujući događaje starog Hollywoda, zlatnog doba ispunjenog heroinom, silovanjem, prljavo bogatim nasljednicima, glamuroznim životom i blještavilom. Hollywood Babylon je cenzurisana iste godine kada je objavljena 1965., te ju je Kenneth Anger ponovo objavio deset godina kasnije.

Hollywood Babylon je zanimljiva knjiga i kvalitetan novinarski rad koji opčinjava svojim rječitim formama i izrazima koji su dramatični i provokativni. Istovremeno šokira sadržajem koji opisuje nasilje i nepravde u Hollywoodu od 1915. godine. U knjizi se nalaze i autentične fotografije, koje dodatno stvaraju u glavama čitatelja slike nasilja, ljepote, luksuza, i tragičnih smrti.

Kada je u pitanju grad Babilon, on se od historijskog grada razvio u metaforu za oholost, korupciju i imperijalnu moć iako je bio jedan od najbogatijih gradova drevnoga svijeta. Babilon je predstavljao simbol potlačenosti nakon razaranja Jeruzalema 586. godine prije nove ere i progonstva velikog dijela jevrejskog stanovništva. U Knjizi proroka Danijela, grad Babilon predstavlja oholost i prkos prema božanskom autoritetu, dok u Otkrivenju „Veliki Babilon“ simbolizira korumpirano, raskošno i moralno iskvareno carstvo. Rani kršćani često su koristili naziv „Babilon“ kao indirektnu referencu na Rim, koji su smatrali centrom političke moći ali i razvrata. S vremenom je Babilon prestao označavati samo određeno mjesto i postao je simbol moralne dekadencije.

Iako knjiga obuhvata period takozvane flapper ere, vrijeme prije Prvog svjetskog rata, kasnije i Prvi svjetski rat i početke modernizma, ti elementi gotovo da nisu nikako prikazani. Kao da se priče iz Hollywooda odvijaju na potpuno drugoj planeti. Ljudi su umirali, vojnici su ginuli na ratištima, ekonomije su propadale, međunarodni odnosi prolazili kroz promjene, a Kenneth Anger o tome ne govori gotovo pa ništa. On ostaje fokusiran isključivo na drogu, nasilje i skandale Hollywooda, tako da ne ulazi u psihološka objašnjenja, ne donosi zaključke, niti nudi bilo kakvu pravdu za žene i muškarce koji su bili drogirani, silovani ili ubijeni, poput William Desmond Taylor ili Sharon Tate. Knjiga ne prikazuje ni ljudsku stranu Hollywooda, bez obzira na prijateljstva koja su neki ljudi usput stekli. Umjesto toga, ona opisuje njen babilonski grijeh.

Hollywood je imao dvojaku publiku a to su žene koje su gledale druge žene kao umjetnice ili ikone ljepote, i muškarce koji su kroz filmsko platno maštali o njima. Neki od tih imena čije su priče ispričane u Hollywood Babylon su bili Mary Astor, Clara Bow, Charles Chaplin, Jeanne Eagels, Frances Farmer, Errol Flynn, Judy Garland, Marilyn Monroe, Mae Murray, Wallace Reid, Alma Rubens, Lana Turner, Rudolph Valentino. Industrija je neprestano tragala za mladim i privlačnim ženama, a one su nekada zarađivale mnogo više od muškaraca. Imale su više filmskih angažmana, glumile u različitim žanrovima, tumačile složenije likove i često bile uspješnije kao glumice, producentice ili filmske autorice još tokom 1910-ih godina. Kasnije su se upravo te žene često nalazile u središtu skandala. Novine su ih predstavljale kao ovisnice o heroinu, osobe uključene u kontroverzne veze ili sukobe u filmskoj industriji. Kada bi njihov imidž postao problematičan, studio bi ih jednostavno zamijenio novim licima koja su odgovarala istoj ulozi i istom idealu. Slična situacija postojala je i kod muškaraca, njihov javni imidž morao je biti precizno oblikovan. Na primjer, glumac koji je igrao u dječijim filmovima morao je djelovati razigrano, bezazleno i simpatično. Poenta je bila da djeci bude zanimljiv i da takvu ličnost održava čak i izvan filmskog seta. Ako je bio krupniji, trebao je biti „zabavni debeljko“ kao što je bio Fatty Arbuckle koji je kasnije, nakon manično brze ogromne zarade, bio osuđen za višestruka silovanja. Autor knjige Kenneth Anger opisuje priče koje sugeriraju da problem nije bilo samo siromaštvo, za koje se često pretpostavlja da može potaknuti bijes i nasilje, nego i iznenadna slava i ogromna količina novca koja je nekim pojedincima omogućavala da djeluju bez osjećaja odgovornosti. Hollywood Babylon je provokativna knjiga koja prikazuje scene i događaje koje nisu željeli sakriti samo veliki studiji poput Paramounta, nego i čitav sistem ljudi na kojima je izgrađen sistem brze zarade i svjetske slave.

Knjiga Hollywood Babylon je prepuna ekstravagancije, senzacionalizma i skandaloznih priča. Skandalozan je već sam naslov knjige. Skandalozna je njena naslovnica, a još više njen sadržaj. Ona sugerira da su velike produkcijske kuće ponekad bile dio problema, da su određeni oblici zlostavljanja i iskorištavanja prolazili nekažnjeno te da su mnogi ljudi ostajali bez podrške i bez mogućnosti da javno govore o svojim iskustvima. Podsjeća na optužbe o iskorištavanju mladih ljudi, na manipulacije kojima su roditelji bili nagovarani da dopuste svojoj djeci ulazak u industriju, na ogromne količine novca, i na životni stil obilježen skandalima, senzacionalizmom i slavom.

Danas u dvadeset i prvom stoljeću živimo u vremenu u kojem želimo biti viđeni, u vremenu stalne potrage za narednim uzbuđenjem koje može biti jeftino poput senzacionalističkog naslova u kojem pronađemo djelimično istinite, djelimično besmislene informacije, ali one pokrenu makar mali nalet užitka.

Čovjek je, čini se, sve manje sposoban da racionalno procijeni potrebu da se osjeća bolje i ispunjenije kroz smisleno provedeno vrijeme. Više ne razmjenjujemo iskustva, već stvaramo napadni senzacionalizam koji animira, težimo tome da zadovoljimo sve oko sebe, da privučemo pažnju kao da nas gleda publika koja plješće na kraju predstave. I za neke nije važno da li je predstava bila dobra ili loša, oni jednostavno plješću bez obzira na kvalitet onoga što vide, sve dok ih taj sadržaj zabavlja.

Predstava koju gledamo postaje predstava koju trebamo. Ako prestanemo isprazno i polusvjesno konzumirati senzacionalistički sadržaj, možda prestanemo i doživljavati život kao senzacionalističku predstavu. Društvo spektakla je knjiga koju je napisao Guy Debord i u njoj tvrdi da savremeni život postaje, ne direktno iskustvo, nego iskustvo slikama, medijima i pojavama. Debord to stanje naziva „spektakl“. Spektakl nije samo televizija ili oglašavanje, već je čitav društveni sistem u kojem su odnosi među ljudima posredovani slikama. Umjesto da živimo direktno, mi posmatramo, konzumiramo i poistovjećujemo se sa slikama života. Debord definiše spektakl kao „kapital akumuliran do tačke u kojoj postaje slika“. Ono što postaje važno nije ono što jesi, nego kako stvari izgledaju. Spektakl stvara odvojenost od realnog života koji se doživljava sa svih pet čula. Ljudi postaju pasivni posmatrači umjesto aktivni učesnici u vlastitim životima.

Hollywood Babylon nije samo skup pojedinačnih senzacionalističkih skandala koji su punili džepove produkcijama žute štampe, i omamljivali globalnu publiku željnu sočnog trača i tragičnih priča slavnih i bogatih. Ova knjiga prikazuje širi obrazac ponašanja u kojem ljudi gube osjećaj ravnoteže i stabilnosti. Kenneth Anger govori o tragedijama koji mnogi žele sakriti, a paralelno kao da stvara i poseban žanr s skandaloznim tonom, ironijom i sarkazmom, ali i rječitim novinarskim stilom pisanja. Umjesto da čitateljima nameće konačne zaključke, dopušta im da sami donesu zaključak.

Hana Tiro, Prometej.ba