it's not just isolated incidents of cop-jocks kicking ass.

it's a fucking war machine protecting the wealth of the employing class!

Propagandhi - Pigs Will Pay

Zna s vremena na vrijeme probiti kod naših ljudi taj neki moment(um), nazvao bih ga – empatije s policijom. Te naša policija je “naša” u smislu narodna, dobri su to ljudi, neće oni nas tući. Na nekim od mnogih protesta na kojima sam bio, znao se ovaj moment ispoljiti u očajnom pokušaju (mjestimično ga uviđam u Srbiji) uljudnog razgovora sa policijskim službenicima, misleći da će ih (baš takav) razgovor usmjeriti ka “našem” smjeru, do najgore vrste očajnog, patetičnog moljakanja da se “pređe na našu stranu” i/ili da se “zaštiti narod, a ne lopovi”.

Zadnji u nizu, vjerujem da ste vidjeli, primjer je bh. glumca Emira Hadžihafizbegovića. Na svom Facebook profilu, uz sliku sa nekoliko sarajevskih policijskih službenika, Hadžihafizbegović je napisao kako “ova snaga i ljepota čuva svoje građane, rukuje se s njima” dok “u isto vrijeme neka druga policija svaki dan prebija i hapsi svoje nevine građane. Premlaćuju najbolji dio svoje države – studente, profesore, male obične ljude”.

Kao neko kome je podjednako odvratna i odbojna priča o “našoj” policiji za vrijeme socijalističke Jugoslavije kao i priča o “našoj” policiji u kapitalističkoj Bosni i Hercegovini, nagnao me Hadžihafizbegovićev (propagandni?) status da se zapitam prebija li i hapsi (i) naša policija svoje nevine građane? Odgovor je jednostavan: Da, (i) naša policija prebija i haspi. Pogledajmo na primjerima u zadnjih petnaestak godina.


Policijska brutalnost u Sarajevu - od 2008. do danas

Kraj je maja, 2008. godine. Proteste ispred Nogometnog saveza BiH osigurava veliki broj specijalaca, uniformisanih i policajaca u civilu. Bez ikakvog upozorenja od strane policije, bez poziva na razilaženje demonstranata ili izdavanja zadnjeg upozorenja putem megafona, policija kreće da nemilosrdno tuče sve pred sobom, uključujući žene, starije ljude i demonstrante koji su mirno stajali na protestu.

Početak juna, 2013. godine. Ispred Parlamentarne skupštine BiH u toku su #JMBG protesti u toku kojih demonstrantkinje i demonstranti kreiraju "ljudski lanac", blokirajući tako službenicama i službenicima izlaz iz zgrade Parlamenta. Nakon nekoliko sati, kada je lanac izgubio na brojčanosti, policija koja je obezbjeđivala zgradu PS-a kreće u upotrebu sile. Privedeno je pet građanki i građana koji su preživjeli nasilje i brutalnost u policijskim autima, u stanici, veoma loš tretman tokom boravka u policiji, te i verbalne pritiske tokom ispitivanja.

Samo nekoliko mjeseci kasnije, u februaru 2014. godine, slijede dotad najprogresivnija društvena dešavanja u BiH u zadnjih 20 (možda i više) godina, radnički protesti u Tuzli, Sarajevu, Zenici, Mostaru te drugim mjestima i gradovima.

U periodu između 5. i 9. februara te godine, Human Rights Watch (HRW) dokumentovao je 19 slučajeva prekomjerne upotrebe sile od strane policije protiv demonstranata, prolaznika i novinara. Od toga, 13 slučajeva dogodilo se u Sarajevu (8 u pritvoru i 5 na ulicama). Među žrtvama policijskog nasilja bile su dvije žene i troje djece, što naglašava neselektivnu prirodu primijenjene sile. Civil Rights Defenders (CRD) su izvijestili o "ekstremnoj policijskoj brutalnosti" nad nekoliko pojedinaca, uključujući dva maloljetnika tokom njihovog hapšenja i boravka u pritvoru, te izrazili zabrinutost zbog prijavljenih slučajeva zastrašivanja i prijetnji od strane službenika prema demonstrantima i novinarima. Možda najpoznatiji primjer tadašnje policijske brutalnosti je priča Marka Bačanovića, kojeg su trojica policajaca, dok je ležao sklupčan na podu, šutali nogama i udarali pendrecima. Ne smijemo zaboraviti ni guranje demonstranata u Miljacku sa zida pored tramvajskog stajališta.

U augustu 2018. godine, na području sarajevske općine Ilidža, pet policijskih službenika ispitivalo je muškarca da bi jedan od policajca prišao i opalio mu šamar. Ostali prisutni policajci valjda su to smatrali normalnim i prihvatljivim, pa niko od njih nije reagovao, nego je udareni muškarac još i zapisan od strane jednog od policajca. Kompletan video snimak dostupan je online i možete ga pogledati na ovom linku.

Da nije ugroženo samo lokalno stanovništvo, već i ljudi u pokretu, migranti i izbjeglice, pokazuje nam primjer iz januara 2020. godine. Trojica policajaca su 10. januara 2020. godine istrčala iz policijskog auta i uz upotrebu sile odvukli četvoricu mladih migranata – koji su mirno šetali u blizini Vijećnice – u ulicu Zelenih Beretki i tukli ih. Nakon toga, četvorka je transportovana u kamp Ušivak. Pored izbjeglica i migranata, na meti policije bili su i aktivisti i aktivistkinje koji su im pomagali, a koji su zbog toga legitimisani i dobili poziv na sud za prekršaje zbog navodnog kršenja javnog reda i mira.

U julu 2020. godine desio se možda najstrašniji slučaj policijske brutalnosti u Sarajevu. Nakon policijske potjere na području općine Stari Grad, Adnan Hadžagić izašao je iz automobila i krenuo bježati. Nakon što su ga sustigli, policajci Adnan Karaman i Džemal Hadžiabdić zadali su mu teške tjelesne povrede zbog kojih je u kolima hitne pomoći preminuo. Policajac Džemal Hadžiabdić dobio je zbog ovog ubistva osam godina zatvora, a Adnan Karaman i Kemal Hrvo oslobođeni su.

U martu 2021. godine, u sarajevskom naselju Kovačići uhapšena je novinarka i aktivistica Nidžara Ahmetašević, nakon što je snimala policijske službenike. Kako se može vidjeti, nakon što je Ahmetašević nekoliko puta tražila od službenika MUP-a KS da stavi masku na lice, policajac je "lišava slobode" nazivajući je pritom "budalom" koju će odvesti u Jagomir. Za narušavanje javnog reda i mira, MUP KS izdao je Ahmetašević dva prekršajna naloga i izrekao novčanu kaznu od 501 KM.

U sarajevskoj općini Novi Grad, u novembru 2021. godine, pripadnik Federalne uprave policije (FUP) nasrnuo je na porodicu Mujezinović. Pod pretpostavkom da se službenik FUP-a nalazi u teško alkoholisanom ili drogiranom stanju, Jasmin Mujezinović pozvao je policiju na intervenciju. Nakon dolaska policijske patrole, policajci su nasrnuli na Jasmina te mu zadali nekoliko udaraca nogama dok je klečao na podu. Povrh svega, Jasmin Mujezinović je nakon ovog incidenta dobio prekršajni nalog u iznosu od 500 KM, jer je od strane policijskih službenika događaj opisan kao tuča između braće Mujezinović i policajca koji tada nije bio na dužnosti.

U Hadžićima, u maju 2022. godine, policijski službenik verbalno vrijeđa mladića koji stoji, a nakon toga ga obara na zemlju i iživljava se nad njim, navodno mu upućujući i prijetnje opasne po život. Kompletan video snimak dostupan je na ovom linku.

Vjerujem da je istih i/ili sličnih primjera još mnogo ali sam ovdje nabrojao samo neke kojih se sjećam. Pored nabrojanih primjera, svakodnevnica su i nasumična maltretiranja ukoliko ste slučajno istetovirani, ne posjedujete skupocjeno auto, ili pijete pivu vani.


Izvještaji Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja

Evropski komitet za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) boravio je u posjeti Bosni i Hercegovini u periodu od 29. septembra do 9. oktobra 2015. godine. U izvještaju sa posjete, CPT je zabilježio "znatan broj navoda o široko rasprostranjenom fizičkom zlostavljanju" od strane policijskih službenika širom BiH. Fizičko zlostavljanje uključivalo je šamare, udarce, udarce palicama, vezanje lisicama u nezgodnim položajima, upotrebu nestandardnih instrumenata, lažna pogubljenja i upotrebu ručnog elektrošokera, često radi iznuđivanja priznanja. Pored fizičkog, prijavljeni su i verbalno zlostavljanje i prijetnje od strane policajaca. Zlostavljanje je zabilježeno kao rutinska pojava u Bijeljini i Sarajevu.

Fizičko zlostavljanje od strane policijskih službenika, posebno od strane MUP-a Kantona Sarajevo, zabilježeno je i u izvještajima CPT-a iz 2019. godine, 2021. godine i 2024. godine. Ovi izvještaji jasno su ukazali da je verbalno i fizičko zlostavljanje od strane policije radi iznuđivanja priznanja česta praksa kao i da se policijska brutalnost slabo ili nikako sankcioniše (o čemu su više pisale kolegice i kolege sa portala Detektor.ba).

Kako možemo vidjeti iz priloženog, policijska brutalnost prisutna je u Sarajevu, bilo nad nama “lokalnima”, bilo nad ljudima u pokretu, migrantima i izbjeglicama. Nasilje je sastavni dio policijskog posla. “Snaga i ljepota”, kako ih naziva Hadžihafizbegović, koja se rukuje s građanima, nisu naši prijatelji. Nisu bili i nikad neće biti. Štaviše oni su nam (klasni) neprijatelji koji će se kao takvi pokazati upravo u onim trenucima koji mogu ugroziti status quo – kao što je trenutno u Srbiji. Njihov zadatak je, još od 1. maja 1886. godine u Chicagu preko Sarajeva i Tuzle 2014. godine do Srbije 2025. godine, da služe i štite - vladajuću klasu.

M.A./Prometej.ba