Prvi protest pokreta Ni Una Menos, 3. lipnja 2015. u Buenos Airesu. / Foto: Jheisson A. López

Chiara Páez imala je 14 godina kada ju je 10. svibnja 2015. njezin partner na smrt pretukao i pokopao u dvorištu kuće njezina djeda u Rufinu (provincija Santa Fe u Argentini). Ubojstvo Chiare, koja je bila u drugom mjesecu trudnoće, potaknulo je 20 000 stanovnika toga mjesta na prosvjed na kojemu su zahtijevali pravdu. Građanska udruga La Casa del Encuentro (Kuća susreta) zabilježila je 140 femicida samo u prvih nekoliko mjeseci te godine. Statistika je također pokazala da je između 2008. i 2015. godine diljem Argentine ubijeno 1808 žena.

„Zar nećemo podići glas? Ubijaju nas“, tvitala je tada novinarka Marcela Ojeda. Bio je to povod za marš koji su počele formirati skupine novinarki koje su pozvale na demonstracije protiv rodno uvjetovanog nasilja pod sloganom „Ni Una Menos“ (Nijedna manje).

Skup je održan u srijedu, 3. lipnja, ispred zgrade Nacionalnog kongresa. „Ako ne marširamo zajedno, ubijat će nas odvojeno“, pisalo je na transparentima. Tog poslijepodneva, 150 000 ljudi okupilo se u samom centru Buenos Airesa, dok su na tisuće drugih prosvjedovali na stotinama drugih trgova širom zemlje. Njihov glavni zahtjev bio je poštivanje Zakona br. 26.485; zakona koji se tiče sveobuhvatne zaštite radi sprječavanja, kažnjavanja i iskorjenjivanja nasilja nad ženama, donesenog 2009. godine.

Okruženi mnoštvom bili su Chiarina majka Veronica, njezina tetka i ujak. Romina, njezina starija sestra, ostala je u Rufinu, gdje su ulice bile pune ljudi kao nikada prije u povijesti tog gradića.

„Prije deset godina bila sam jako zarobljena u boli i ljutnji, ali glas pokreta Ni Una Menos bio je nešto vrlo važno što mi je zaokupljalo misli. Bilo je dirljivo čuti Chiarino ime. I osim što nas je pokret pratio, on je bio glas koji je ujedinio sve nas koji smo htjeli reći 'dosta!'“, prisjeća se Romina. „Osjećala sam se duboko pogođeno; bila su to vrlo teška vremena. Ali smo također mogli suosjećati s boli drugih članova obitelji koji su nam se obraćali i koji su prošli kroz slične situacije. To nam je pomoglo da svu tu bol pretvorimo u borbu i da uvidimo da nas je sve to što se dogodilo s Chiarom dovelo do zajedničke borbe. Prvi skup Ni Una Menos bio je mješavina osjećaja boli i nade.“

Luci Cavallero je sociologinja i istraživačica na Univerzitetu u Buenos Airesu. Magistrica je interdisciplinarnih studija subjektivnosti i predaje na master programu o rodu na Državnom univerzitetu Tres de Febrero. Koautorica je knjige Feminističko čitanje duga i članica je kolektiva Ni Una Menos.

„Pokret Ni Una Menos nastao je kao kolektivni protest kako bi se istaknuo problem koji nije bio jasno vidljiv i nije bio dovoljno ozbiljno shvaćen u političkom prostoru. Problem o kojemu je riječ jeste femicid, i on predstavlja krajnji izraz rodno uvjetovanog nasilja. Pokret je započeo demonstracije koje su se širile društvenim mrežama, a kasnije su se transformirale u pokret koji će održavati skupštine, marševe i proteste koji su dodatno usložnili dijagnoze rodno uvjetovanog nasilja“, objašnjava ona.

Cavallero dalje govori da je „pokret Ni Una Menos učinio da društvo promijeni svoje stavove kada je u pitanju tolerancija na nasilje, proizvodeći subjektivne promjene za žene u svim sferama, ali mijenjajući usto i muškarce. I pored procesa destrukcije kojemu trenutno svjedočimo, proces koji je pokrenuo Ni Una Menos i dalje je prisutan i latentan.“


Destrukcija

Nakon globalnog pokreta MeToo, kojeg je izazvao val pritužbi za uznemiravanje i zlostavljanje, rasprava o legalnom abortusu započela je u Argentini 2018. godine. U pitanju je rasprava koja je feminizam stavila u prvi plan. Protagonizam su uzele i mlade žene. Zeleni val (naziv za grupe feminističkog pokreta u Latinskoj Americi koje se zalažu za pravo na abortus, op. prev.) bio je rezultat desetljeća rada različitih feminističkih pokreta. U njemu su se bake, kćeri i unuke ujedinile kako bi podigle svoj glas i zahtijevale prava. 2019. godine osnovano je Ministarstvo za žene, rod i raznolikost, a 2020. godine, usred globalne epidemije, donesen je zakon o dobrovoljnom prekidu trudnoće.

U to vrijeme, Javier Milei bio je ekscentrični ekonomist koji se pojavljivao na televizijskim kanalima, dajući bombastične izjave i nastupajući u bizarnim emisijama u kojima je štapom udarao makete Ministarstva za ženska pitanja, obećavajući pritom da će – kada postane predsjednik – to ministarstvo ukinuti. Da, bila je to prva stvar koju je učinio nakon što je preuzeo dužnost u prosincu 2023.

Samoproglašena libertarijanska vlada prepustila je „rodno pitanje“ Ministarstvu pravosuđa. Voditelj ministarstva, Mariano Cúneo Libarona, ustvrdio je da će „pitanje roda biti apsolutni prioritet“. Odjel za komunikacije Ministarstva izjavio je da vlada neće imati rodne politike: „Nasilje nema rod“, bila je poruka. Ministar i njegova administracija odmah su si potom priskrbili niz kritika.

Nakon objave ukidanja, Odbor za žene i raznolikost Zastupničkog doma pozvao je ministra Cúnea Libaronu. Dužnosnik je održao kontraverznu prezentaciju protiv raznolikosti, negirao je nasilje nad ženama i inzistirao na „lažnim optužbama koje se koriste kao sredstvo osvete“. Ustvrdio je da je sa „rodom završeno“ i da će fokus biti na „tradicionalnoj, kršćanskoj obitelji“. Također je rekao da nova vlada odbacuje raznolikost seksualnih identiteta koji „se ne slažu sa biologijom“. Njegove su izjave izazvale masovnu osudu, uključujući pozive na njegov opoziv, pa čak i ostavku. Vlada ga je, međutim, podržala.

Najvažniji program Ministarstva za ženska pitanja bio je onaj pod nazivom Acompañar. Riječ je o programu koji je pomogao 352 000 žena koje su doživjele rodno uvjetovano nasilje. Dobivale su minimalnu plaću šest mjeseci kako bi postigle stupanj ekonomske autonomije koji bi im omogućio bijeg iz nasilnih veza. Samo u Buenos Airesu godišnje se podnese 10 000 prijava za rodno uvjetovano nasilje. Prema Vrhovnom sudu, u zemlji se u prosjeku dogodi 250 femicida godišnje. U posljednjem desetljeću ukupno ih je bilo 2500 i zbog njih je više od 3000 djece postalo siročad.


Provokacija

8. ožujka 2024., na Dan žena, Mileijeva administracija promijenila je naziv Ženske sobe u Ružičastoj kući (sjedište predsjednika Argentine) i preimenovala je u Dvoranu heroja. Nova administracija također je uklonila fotografije heroina poput Alicije Moreau de Justo, Alfonsine Storni, Juane Azurduy, Victorije Ocampo i Mercedes Sosa i zamijenila ih portretima muškaraca poput Carlosa Menema (bivšeg desničarskog predsjednika, op. prev.) i Julija Argentine Roce (generala iz 19. stoljeća poznatog po uništavanju autohtonih naroda, op. prev.). Na ovogodišnji Dan žena, vlada je ponovno provocirala žene: putem svojih kanala objavila je video u kojemu se tvrdi da je „samo u 2023. godini (za vrijeme prethodne vlasti, op. prev.) na rodnu ravnopravnost potrošeno četiri bilijuna pezosa, što je premašilo potrošnju na obranu i sigurnost i bilo je deset puta veće od proračuna za sudsku vlast.“

Latinoamerički tim za rod i pravosuđe (ELA) to je pak opovrgao. „Budžet bivšeg Ministarstva za žene, rod i raznolikost bio je znatno niži. U 2023. godini potrošeno je 172 milijarde pezosa. To je predstavljalo 0,21 posto ukupne državne potrošnje, što je daleko ispod resora poput obrane (3,38 posto) i sigurnosti (2,2 posto)“, konstatirali su iz ELA-e.

„Novac je potrošen na birokraciju, otmjene urede i simboličke politike koje nisu ništa učinile za smanjenje nasilja“, također je navedeno u tom libertarijanskom videu. „Sredstva su korištena za vrlo konkretne programe“, tvrde u ELA-i, navodeći kao primjere za to liniju 144 za pomoć žrtvama, program Acompañar i centre za zaštitu diljem zemlje koji su ženama žrtvama nasilja pružali sklonište te pravnu i psihološku pomoć.

„Uspjeli smo smanjiti broj ubojstava primjenom jedne politike: oni koji počine ubojstva plaćaju za njih. Progonili smo sve delinkvente, a žene su od toga imale imale najviše koristi“, navodi se u jednom dijelu iz vladinog videa. Ured za obiteljsko nasilje Vrhovnog suda navodi da se samo u siječnju 2025. broj prijava povećao za osam posto u odnosu na prethodnu godinu. U prva četiri mjeseca 2025. bilo je 96 žrtava rodno uvjetovanog nasilja.

Samo nekoliko dana prije još jednog 3. lipnja, vlada je izašla s još jednom provokacijom: „Ukinuli smo 13 ideoloških programa koje je stvorio kirhnerizam (vlade koje su vodili i suvodili Néstor i Cristina Kirchner, op. prev.), a koje su financirali svi Argentinci. Među njima je i neobičan 'MenstruAR“, napisao je ministar Cúneo Libarona na svojim društvenim mrežama.

Onda je počeo sa detaljima: „13 programa koje smo ukinuli su: 1. Menstruar. 2. Teritorijalni promotori roda i raznolikosti. 3. Jačanje društvenih organizacija za rod i raznolikost. 4. Narodne škole za podučavanje o rodu i raznolikosti 'Macachas y Remedios'. 5. Rodna perspektiva i jednakost u raznolikosti u ruralnom razvoju 'Sembrar Igualdad'. 6. Pristup pravima za transvestite, transseksualne i transrodne osobe. 7. Teritorijalni mehanizmi za sveobuhvatnu zaštitu ljudi u kontekstima rodno uvjetovanog nasilja. 8. Društveno i građansko sudjelovanje u pitanjima roda i raznolikosti. 9. Rodna jednakost u radu, zapošljavanju i proizvodnji 'Igualar'. 10. Hitna podrška i neposredna sveobuhvatna pomoć u slučajevima ekstremnog rodno uvjetovanog nasilja. 11. Obuka o rodnoj i diverzitetnoj perspektivi za privatni sektor 'Formar Igualdad'. 12. Proizvoditi. 13. Generirati.“

„Uklanjanje ovog otpada uštedjet će Argentincima 6 milijardi pezosa godišnje“, zaključio je dužnosnik. Nekoliko organizacija, uključujući ELA-u i Amnesty International, dovelo je to u pitanje.

„Rasprava o opsegu pomoći žrtvama nasilja ne može se odvojiti od odluka koje država može donijeti o raspodjeli raspoloživih resursa. Na primjer, ako uzmemo u obzir milijarde pezosa koje država nije uspjela prikupiti od poreza na dohodak – od sudaca (viših i nižih rangova) nacionalnih i pokrajinskih pravosuđa (2023. godine ovo izuzeće iznosilo je 285 728 milijardi pezosa nominalno) – vidimo da je to ekvivalentno 4,2 puta većem trošku od programa Acompañar (67,755 milijardi pezosa, također nominalno)“, navodi se u objavi Građanske udruge za jednakost i pravdu (ACIJ).

„Ukidanje tog programa bez ikakve zamjene krši obaveze argentinske države u pogledu zaštite ljudskih prava, utvrđenih međunarodnim ugovorima koji imaju ustavni status. Također ignorira upozorenja međunarodnih organizacija koje upozoravaju da negiranje nasilja na temelju spola ili ukidanje financiranja politika koje se bave tim problemom ozbiljno slabi institucionalni legitimitet i politički kapacitet da se odgovori na probleme od najveće važnosti“, dodali su iz ACIJ-a.

Međuamerička komisija za ljudska prava (IACHR) objavila je svoje godišnje izvješće za 2024. o stanju ljudskih prava u regiji. Ocjena za Argentinu dosta je loša: „Što se tiče ljudskih prava žena, restrukturiranje javne uprave koje je započelo u prosincu 2023. ozbiljno je utjecalo na institucije i politike za zaštitu njihovih prava. Posebno nakon ukidanja Podtajništva za zaštitu od rodno uvjetovanog nasilja, što je rezultiralo zatvaranjem Ministarstva za žene, rod i raznolikost. Po prvi put u 40 godina zemlja nema upravno tijelo odgovorno za izradu i provedbu politika usmjerenih na sprječavanje i iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja“.


Otpor

„Libertarijanska vlada trenutno provodi sustavni napad na ženska prava u našoj zemlji, ne samo ukidanjem gotovo svih postojećih mjera s rodnom perspektivom, već i govorom mržnje. Funkcionari najviših državnih institucija koriste svoje pozicije za promicanje mržnje i društvenog nasilja nad određenim populacijama, uključujući žene i LGBTIQ+ populaciju. Nadalje, Mileijeva vlada ima vrlo oštru politiku štednje koja uzrokuje sve veću nesigurnost života žena, koje – nakon što su im ukinute (i zamrznute) plaće, subvencije i socijalni programi – imaju daleko manje mogućnosti izbjeći nasilje“, tvrdi Cavallero.

I zaključuje: „Naš je posao sada obnoviti mreže, moramo ulagati u kolektivne mreže, obnoviti društveno tkivo, sprječavati vršnjačko nasilje i nastaviti podržavati procese organiziranja i mobilizacije.“

Rominin glas još uvijek podrhtava kada govori o svojoj sestri. „Danas, deset godina kasnije, sjećam se Chiare s istom ljubavlju, čak i većom, a ponekad osjećam istu bol i ljutnju. Postigli smo napredak u nekoliko stvari i imamo više zakona, iako sada živimo u vrlo kompliciranim vremenima, posebno za žene. Još uvijek ima smrtnih slučajeva, nestalih djevojčica, majki koje traže pravdu, ali moramo se usredotočiti na snagu organiziranja i borbe, koja nije prestala i tu više nema povratka, naša prava neće poništavati. Ono što još treba da se postigne, postići ćemo zajedno, bez obzira na naše razlike. I danas više nego ikad, moja sestra Chiara bit će prisutna u svakoj borbi, u svakoj mobilizaciji i u svakoj od nas.“

Autorica: Mariana Iglesias, Pikara Magazine

Preveo sa španjolskog: Darko Vujica, Prometej.ba