FIFA je još jednom pokazala da su njeni programi društvene odgovornosti samo mrtvo slovo na papiru kada su u pitanju ekonomski interesi. Kao da nije bila dovoljno diskreditirana prije dvije godine nakon Svjetskog prvenstva u Kataru – zemlji poznatoj po nedostatku ljudskih prava – pa je sada dodijelila organizaciju Mundijala 2034. godine Saudijskoj Arabiji, zemlji koja ima dugi historijat nepoštivanja građanskih sloboda. Upozorenja raznih humanitarnih organizacija i navijačkih udruga o ljudskoj cijeni koju bi ova odluka mogla prouzročiti nisu urodila plodom.

Službena objava dogodila se tijekom vanrednog kongresa FIFA-e održanog u srijedu, 11. decembra, na kojemu je također potvrđeno da će se Svjetsko prvenstvo 2030. igrati u Španjolskoj, Portugalu i Maroku. Ipak, da se u trenutku izbora postupi po njihovoj želji, FIFA se potrudila već mnogo prije kongresa. Prvo: osigurala je to da Saudijska Arabija bude jedini kandidat za Mundijal 2034. time što je Mundijale 2026. i 2030. dodijelila zemljama sa četiri različita kontinenta, što je automatski – zbog politike rotacije – spriječilo bilo čiju kandidaturu za 2034. iz zemalja koje dolaze sa kontinenata na kojima će se igrati Mundijali 2026. i 2030. I drugo, pred 211 državnih nogometnih federacija, FIFA je iznijela frizirane izvještaje o stanju ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji, a koje je pripremila odvjetnička tvrtka Clifford Chance.

U navodno neovisnoj procjeni, tvrtka nudi perspektivu koju Julia Legner, izvršna direktorica ALQST-a (organizacije saudijske dijaspore za ljudska prava), opisuje kao „umjetno ograničenu, prevarantsku i previše pozitivnu“. Izvješće djelomično ili potpuno zanemaruje situacije koje su, prema Amnesty Internationalu (AI), uobičajene u Saudijskoj Arabiji, poput masovnih pogubljenja (u prvih deset mjeseci 2024., ova zemlja pogubila je 213 zatvorenika, što predstavlja najveći broj u njenoj povijesti), mučenja, prisilnih nestanaka protivnika režima, ograničavanja slobode izražavanja, diskriminacije žena, progona LGBTI zajednice, kao i iskorištavanja i maltretiranja migrantskih radnika. Kao „pojačanje“ ovom izvješću – koje AI definira kao pokušaj pranja saudijskog režima, FIFA je pripremila ocjenu kandidature u kojoj rizik po ljudska prava ocjenjuje „srednjim“, davši joj pritom ocjenu 4,2 od 5, što je najveća ocjena u povijesti FIFA-e.

Nadalje, kandidatura Saudijske Arabije za članstvo u Vijeću za ljudska prava UN-a u oktobru prošle godine po drugi put je odbijena. Direktor Human Rights Watcha pri Ujedinjenim narodima, Louis Charbonneau, tada je izjavio da „vlade koje počine zločine protiv čovječnosti ili slične zločine i jamče nekažnjivost onima koji su za njih odgovorni, ne bi trebale biti nagrađene mjestima u najvišem tijelu za ljudska prava UN-a.“

Suočena s ovim dokazima, FIFA je u svom izvješću o kandidaturi istakla da „postoje dobre šanse da će turnir poslužiti kao katalizator za neke aktualne i buduće reforme, osim što će doprinijeti generiranju pozitivnih rezultata u smislu ljudskih prava.“ Umjesto da prvo zahtijevaju i ostvare smislene i stvarne obaveze, oni im daju ustupke u nadi da će se u budućnosti dogoditi promjene koje nisu izvjesne. Čini se da to nije najprikladniji način da se ispuni svrha koju ta nogometna institucija proklamira na svojoj web stranici: „Aktivno surađivati s vladama, globalnim i regionalnim agencijama, grupama za ljudska prava, nevladinim organizacijama i bivšim igračima kako bismo poboljšali živote ljudi širom svijeta i promovirali pravednije i ravnopravnije društvo kroz nogomet.“ Članak 3. njezinog statuta kaže: „FIFA je čvrsto predana poštivanju ljudskih prava priznatih od međunarodne zajednice i nastojat će osigurati poštovanje tih prava.“ Dati organizaciju svog najvažnijeg događaja zemlji koja je antiteza te svrhe, a bez da je obaveže da napravi konkretne promjene, gesta je koja se može sažeti u jednoj riječi: licemjerje.

Režim je već uspio učiniti da se natjecanja u Formuli 1, golfu, boksačkim mečevima ili teniskim turnirima održe u njihovoj zemlji, ali Svjetsko prvenstvo tu dolazi kao veliki šlag na tortu

Unatoč skandaloznosti situacije, postoji samo jedan savez koji je javno pokazao svoje neslaganje s ovim izborom. Riječ je o Norveškoj, čija je predsjednica Lise Klaveness u svojoj izjavi napomenula da „FIFA-ine smjernice o ljudskim pravima i due diligence također nisu adekvatno integrirani u proces, što povećava rizik od kršenja ljudskih prava.“

FIFA se čak nije ni libila dati ocjenu kandidature isti tjedan kada je objavljeno neovisno izvješće u kojemu se zaključuje da ta organizacija ima odgovornost, zajedno s ostalim akterima, obeštetiti hiljade radnika koji su bili izrabljivani tijekom radova za Svjetsko prvenstvo 2022. u Kataru. Radi se upravo o onome što su AI i druge organizacije zahtijevale dugo vremena. 27. novembra ove godine, FIFA je pokrenula svoj Fond za baštinu Svjetskog prvenstva 2022. uloživši u njega 50 milijuna dolara (na tom prvenstvu zaradilo se više od 7 milijardi dolara). Iako su Katar i FIFA sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom uspostavili suradnju radi zaštite radnika od toplinskih udara, nikakva naknada nije uključena za to radništvo. Steve Cockburn, direktor odjela za radna prava Amnesty Internationala, objašnjava da „kako je zamišljen, Fond ne čini apsolutno ništa za obitelji koje su izgubile svoje voljene u Kataru i zbog toga zapale u siromaštvo.“

U idućih će deset godina Saudijskoj Arabiji trebati mnogo radne snage za izgradnju jedanaest stadiona, renoviranje još četiri te izgradnju hotela i razne infrastrukture. Mora se uzeti u obzir da će to biti prvo Svjetsko prvenstvo s 48 reprezentacija koje će se održati u jednoj zemlji. Humanitarne organizacije strahuju da će radnici trpjeti iste nevolje kao i u Kataru, gdje su mnogi umrli od rada u uvjetima ekstremne vrućine i eksploatacije. Saudijska Arabija već ima povijest ozbiljnih problema u ovoj sferi.

U Saudijskoj Arabiji trenutno ima 13,4 milijuna radnika migranata, od kojih je većina iz Bangladeša, Indije i Pakistana. Oni često dolaze nakon što su platili veliki iznos novca izvođačima u zemlji porijekla kako bi dobili posao, a suočavaju se sa nehumanim uvjetima: vrlo visokim temperaturama, nepoštivanjem ugovora, kašnjenjima u isplati plaća ili smanjenju dogovorenih iznosa, prekomjernim radnim vremenom, nesigurnim smještajima ili prijetnjama otkazom ako bi se požalili. Prema podacima vlade Bangladeša, između januara i jula ove godine, 884 radnika iz Bangladeša umrlo je na području Saudijske Arabije, od čega je 80% slučajeva bez daljnje istrage opravdano prirodnom smrću, što obitelji ostavlja bez mogućnosti dobivanja odštete. FIFA je svjesna svih ovih malverzacija, ali nije zahtijevala reforme u saudijskom zakonodavstvu kako bi ih riješila prije dodjele domaćinstva Svjetskog prvenstva.

Saudijska Arabija već nekoliko godina razvija svoj plan „Vizija 2030“ kako bi smanjila svoju ovisnost o nafti i diverzificirala ekonomiju. A jedan od sektora u koje najviše ulaže je sport, koji im služi kao sredstvo za uljepšavanje režima (sportswashing) u međunarodnim okvirima. Režim je već uspio učiniti da se natjecanja u Formuli 1, golfu, boksačkim mečevima ili teniskim turnirima održe u njihovoj zemlji, ali Svjetsko prvenstvo tu dolazi kao veliki šlag na tortu. Ne samo zbog golemih očekivanja, već zato što to posebno žele budući da ih je susjedni Katar, s kojim su u problematičnim odnosima, pretekao u domaćinstvu ovog događaja. A u tom pothvatu entuzijastičkog saveznika pronašli su u liku predsjednika FIFA-e Giannija Infantina koji već godinama jača veze između organizacije kojom predsjeda i Saudijske Arabije, a u interesu dobivanja vrlo moćnog ekonomskog investitora za njegove inicijative.

Sam premijer Saudijske Arabije Mohamed bin Salman, toliko je siguran da sportske organizacije poput FIFA-e stavljaju novac ispred moralnih dilema – kakva je davanje domaćinstva Mundijala njegovoj zemlji – da je, kada su ga nedavno upitali o optužbama za sportswashing odgovorio: „Ako sportswashing povećava naš BDP za 1%, nastaviti ćemo sa sportswashingom.“

Autor: Ricardo Uribarri, Contexto

Preveo sa španjolskog: Darko Vujica, Prometej.ba