Na adresu Prometeja pristigla je reakcija Emira Durmiševića na tekst Edina Šarčevića objavljen na Prometeju 31. 3. 2025. Objavljujemo je u cijelosti.

Na portalu Prometej objavljen je tekst g. Šarčevića pod naslovom „Evakuacija ili uzaludna potraga za pravdom“, u kojem se kroz navodno ekološku prizmu iznosi niz netačnih i malicioznih tvrdnji, od kojih se neke direktno odnose na mene, kao i na prostor kojim upravljam i živim. Budući da se ovakve optužbe mogu lako demantovati činjenicama, osjećam obavezu da reagujem – ne zbog lične odbrane, već zbog istine, integriteta zajednice i javnog interesa.


Gdje prestaju činjenice, a počinju konstrukcije

U tekstu se insinuira da sam „preuredio rasteretno korito“ potoka Glibaje, navodno ugrožavajući prirodni ambijent. Činjenice su sasvim drugačije: predmetna lokacija nije obrađivana više od 40 godina, a nakon što je prešla u moje vlasništvo, započeo sam sistemsko čišćenje zapuštenog terena. Korito je bilo zatrpano nanosima, smećem i otpadom koje je voda donosila decenijama. Danas, zahvaljujući tim aktivnostima, uliv Glibaje u Sanu je ponovno dostupan, siguran i čist – na korist svim mještanima, ribolovcima i posjetiocima.

Gospodin Šarčević, koji je i sam ribar, veoma dobro zna da danas nesmetano koristi upravo taj teren, ali u svom tekstu to ne spominje. Da li je to slučajno izostavljeno, ili namjerno prešućeno – ostavljam čitaocima da prosude.


Zakonitost i transparentnost iznad svega

Sve aktivnosti koje su sprovedene – od čišćenja terena do uređenja prilaza – urađene su u konsultaciji s nadležnim općinskim službama i lokalnim ribolovnim društvom. Postoje pisani tragovi, zapisnici, odobrenja. Nema improvizacije, nema nelegalnih radova, nema “samovolje”.

Navod o „sječi stabala uz obalu rijeke“ je naročito tendenciozan. Tokom 2023. godine, snažan vjetar je polomio četiri krhke vrbe koje su ugrožavale sigurnost prolaznika. Odmah sam obavijestio nadležne organe, a komisija za zaštitu okoliša utvrdila je da su stabla oštećena i da je preporučeno njihovo orezivanje radi podmlađivanja. Niti jedno stablo nije posječeno, niti uklonjeno – već stručno orezano na visinu od 15 metara. Već iduće vegetacijske sezone, krošnje su se obnovile. I taj postupak je sproveden uz nadzor institucija, a prijava po tom pitanju je od strane Federalne inspekcije odbačena kao neosnovana.

Gospodin Šarčević je bio prisutan tog dana. Imao je priliku da pita, da se informiše, da razgovara. Umjesto toga, bira da piše.


Gradnja koja poštuje prostor

Naš objekat građen je tek nakon pribavljanja svih potrebnih dozvola. Korišteni su prirodni, lokalni materijali – u harmoniji s pejzažom. Osnovali smo i registrovano ekološko udruženje koje aktivno radi na zaštiti riječnih tokova, obnovi staništa i edukaciji zajednice.

Pokrenuli smo inicijativu za uvođenje ekološki prihvatljivog sistema otpadnih voda u jednom od lokalnih zaseoka, kao i plan čišćenja cijelog toka Glibaje – od izvora do ušća. Umjesto destrukcije, naš rad predstavlja aktivnu obnovu prirode.


Od javnog dobra se ne pravi lični obračun

Prirodne nepogode i katastrofe nisu plod pojedinačnih aktivnosti ili nečije kuće uz rijeku. One su posljedica višedecenijskog nemara, neplanske gradnje, nepostojanja ekoloških standarda i nefunkcionalne infrastrukture. Takve pojave zahtijevaju ozbiljan i odgovoran pristup. A ne medijske obračune kamuflirane kao zabrinutost.

Šarčevićev tekst, uprkos aspiraciji da djeluje promišljeno i angažovano, zapravo je primjer površne i subjektivne optužbe – pisan iznutra, a ne izvana; iz lične potrebe da se ospori, a ne da se razumije.

U vremenu sve većeg ekološkog pritiska, potrebni su nam dijalog, zajednički rad i iskrena posvećenost – a ne optužbe iz sjene. Neka svako doprinese gdje može, ali neka to čini odgovorno, poštujući istinu, činjenice i one koji stvarno nešto rade.

Emir Durmišević