U rubrici Bosanski bukvar abecednim redom opisujemo po jedan od ključnih društveno-političkih pojmova postdejtonskog bosanskohercegovačkog života. Došli smo do slova I.

Prema Školskom rječniku hrvatskog jezika, izdaja je imenica ženskog roda s dvojakim značenjem: 1. prelazak u neprijateljske redove; 2. neispunjanje zadane riječi, nepridržavanje dogovora ili obećanja.

2021. godina, kao i sve postdejtonske godine u Bosni i Hercegovini, vrvi upotrebom tog pojma. Uglavnom se on koristi za one koji su „izdali“ svetu nacionalnu stvar, koji ne pokazuju dovoljno mržnje i neprijateljstva prema „neprijatelju“, koji su spremni na kompromis i zajednički rad oko budućnosti, ukratko – oni koji su prešli u neprijateljske redove, a za definiranje neprijatelja, određivanje mjere „izdajstva“ i tjeranje „izdajnika“ zaduženi su kerber-čuvari svete nacionalne stvari.

Drugo značenje riječi izdaja, ono o „neispunjanju zadane riječi, nepridržavanju dogovora ili obećanja“, obično se zanemaruje. Sasvim je normalno i poželjno u politici davati jedna obećanja prije izbora pa ih pogaziti poslije izbora. Laž, prevara, prevrtljivost, bilo da ih čine političari, bilo da ih čine „intelektualci“, sve je to dobro ako se radi u ime Njezine Svetosti Nacije i borbe protiv neprijatelja, koja nikada ne treba prestati i koja se svim sredstvima treba voditi sve do njegove eliminacije.

Uz etiketu „izdajnika“ dolaze odmah i druge etikete iz širokog repertoara uvreda, sve u cilju klanja crne ovce koja narušava jednoobraznost stada, u cilju lomljenja pruta koji nije htio biti dio snopa pruća što se nekada negdje zvao fašo, a danas ovdje se zove nacionalno jedinstvo.

Izraelski pisac Amos Oz (1939-2018), koji je od mnogih svojih zemljaka zbog zalaganja za mir, suradnju i kompromis s Arapima označavan izdajnikom, govorio je da mu je časno biti članom „kluba izdajnika“. Princip „tko 100% nije na našoj strani, izdajica je“ smatrao je obilježjem svakog fanatizma. A „mir se postiže samo politikom kompromisa. Svaka od strana mora napraviti ustupke. Za radikalne pozicije, bez obzira bile lijevo ili desno, kompromis je najveće zlo jer ne postoji bez izdaje.“

Svakom čestitom pojedincu treba da ide na čast kada ga izdajnikom proglašava najgori soj društva, dokle god ostaje vjeran sebi i proklamiranim idealima. Potrebno je, radi orijentacije, pogledati na koga upiru prstom svi ti hohštapleri, kriminalci, primitivci, sitni i krupni prevaranti – oni, na koje takvi upiru, uglavnom pokazuju put kojim treba ići. To je tijesan put kojim se rjeđe ide, no ako nam se išta pokazalo u ratnoj i postdejtonskoj Bosni i Hercegovini, onda je to da nas široka vrata nacionalnog tora i prostrani putevi beskompromisne isključivosti vode u propast.

Franjo Šarčević, Prometej.ba