Većinu svog vremena Zeno provodi razmišljajući, analizirajući vlastito „ja“, pokušavajući shvatiti je li slab ili jak, koliki utjecaj društvo i izvanjski faktori imaju na njegovu osobnost
Javljajući se kao glas s margine - kako one politike i povijesti, tako i kulture i umjetnosti, rukopis Victora Sergea nosi obilježje zbiljske, uvjerljive nezavisnosti, očišćenosti od pristranosti, čineći ga jedinstvenim glasom svjedočanstva onovremene zbilje Sovjetskog Saveza
Postoje trenutci u životima pisaca kada se sa pisanjem prestaje – naročito onda kada je riječ o vlastitoj boli. S druge strane, i oni koji su prestajali često su kasnije znali uvidjeti kako ih nužda vlastita bića tjera na ponovni povratak
Tada dječak, Mandić je posljednji čovjek koji je napustio Auschwitz. Tamo je često viđao dr. Mengelea i svjedočio najvećoj industriji smrti ljudske povijesti. Od 1955. do danas svjedoči i bori se da mržnja i zlo budu oslabljeni
Gabriel je bio na putu da otvori izlaz iz kolektivnog naslijeđa, da ga prepozna u odricanju i žrtvovanju zbog ljubavi… Međutim, ostao je vezan uz ono što je očito obilježje tradicije njegova naroda
Prostor vojničke stege i organiziranosti, odsustva radosti, kao i stege što je sustav nameće pojedincu kroz njegovu zlouporabu za tobože „zajedničke i više ciljeve“, predstavlja svakako jedan pogled na opći ustroj ljudskih društava, način njihove organizacije i funkcioniranja
Pripovijest slobodnom fikcionalnom obradom tematizira jedan zbiljski, povijesni događaj, koji se zbio u posljednjoj godini Tridesetogodišnjeg rata. Majstori i zanatlije jezika otpočeli su kreirati razdoblje koje više neće biti obilježeno destrukcijom i smrti, već mirom i rađanjem novoga, onim stvaralačkim
Autor gradi priču tako da želi naglasiti marginalnost ideološko-političkih zbivanja, naspram onih duboko ljudskih, vođenih prije svega osjećanjima ljubavi i strasti, mržnje i ljubomore
„Justine“ je prvi od četiri međusobno povezana romana, od kojih svaki govori o različitim aspektima složene priče o strasti i obmanama koje se odvijaju između jedne grupice ljudi u dekadentnoj atmosferi egipatske Aleksandrije, otprilike 30-ih i 40-ih godina prošloga stoljeća
Proučavajući i u ovome djelu bogat i važan život ljudske imaginacije, Bachelard iznalazi kako je u našoj psihi prisutan prirodan nagon za sanjarijom, čija je jedna od nemalih zadaća da nas oslobodi od tereta života. Sanjarija našoj psihi nudi jedan ustrajni kontinuitet počinka
S romanom „Abel Sànchez“ autoru je uspjelo prekoračiti tvrde devetnaestostoljetne naloge i zadatosti i usredotočiti se i izvesti jedno romaneskno djelo koje će cijelo biti sazdano iz neobično izravnoga bavljenja ljudskom unutrašnjosti
„Maštarija pripada biću, ali ga laž o samom sebi vodi u vlastitu nesreću. Stvar je osobne snage da svatko za sebe izađe najprije na kraj sa samim sobom, samog sebe oslobodi vlastitih iluzija i obmana.“
Učitavam...