Nakon zagrebačke promocije koju je koncem siječnja organiziralo Društvo hrvatskih književnika, i u Mostaru je 17. veljače u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače predstavljena knjiga In vino libertas. Autobiografski zapisi iz Haaga presuđenog ratnog zločinca Valentina Ćorića.

Velika dvorana u Mostaru bila je dupkom ispunjena. Ugledni i moćni Hrvati, predstavnici političkog, vojnog i kulturnog života, i ovaj put su posvjedočili da cijene svoje ratne zločince. To nije ekskluzivno ni hrvatski ni hercegovački slučaj. Ovakve manifestacije nisu nikakva iznimka, nego pravilo kad je riječ o odnosu ljudi s ovih prostora prema ratnim zločincima. Svi nacionalni kolektivi njeguju svijest o vlastitoj bezgrešnosti s dobro razrađenim mehanizmima poricanja vlastitih zločina.

Na predstavljanju u Mostaru ukazao se i Dragan Čović, lider HDZ-a, zbog čega je reagirao američki ambasador Michael J. Murphy, smatrajući da je Čovićev postupak „sramotan“ i „da nije u skladu s europskim vrijednostima za koje se Čović načelno zalaže“. Ni Čovićev dolazak na promociju nije nikakvo iznenađenje. Svojevremeno se pojavljivao i u društvu drugog ratnog zločinca, Darija Kordića. Ako su bosansko-hercegovački političari u nečemu dosljedni, uključujući i Čovića, onda je to ustrajna obrana nevinosti ratnih zločinaca i potpuna odsutnost empatije i pijeteta prema tuđim žrtvama.

Predstavljanje knjige presuđenog ratnog zločinca Valentina Ćorića, u organizaciji hrvatske izdavačke kuće Pavičić, pratili su i mediji. Na internetu se može pogledati cijeli snimak otužne i bizarne književne večeri u čijem su programu, uz autora, sudjelovali Zoran Krešić (moderator), novinar Večernjeg lista, Ivan Tolj, umirovljeni general Hrvatske vojske, Bosiljko Mišetić, odvjetnik i nekadašnji ministar pravosuđa u Vladi RH, Slobodan Prosperov Novak, književnik, i Ivo Krešić, glumac HNK-a u Mostaru.

Moderator i promotori, uz svesrdno odobravanje publike, više su govorili o autoru nego o knjizi u kojoj jeValentin Ćorić opisao kako je u zatvorskoj ćeliji, unatoč zabranama i navodnoj strogoći zatvorskih čuvara, proizvodio vino, pa otuda i naslov knjige – In vino libertas. Proizvedenim vinom Ćorić je častio zatvorske prijatelje. Tako se haški zatvor povremeno pretvarao u Ćorićevu vinariju u kojoj su ratni zločinci jedni drugima nazdravljali. Kakav užasavajući prizor: ratni zločinci ispijaju vino u opuštenoj atmosferi, s prezirom prema vlastitim i tuđim žrtvama i s podsmijehom prema sunarodnjacima koji se kunu u njihovu nevinost.

Na kraju promocije prisutnima se obratio autor knjige, presuđeni ratni zločinac Valentin Ćorić, povlačeći paralelu između svoje „patnje“ i muke Isusa iz Nazareta. To često slušamo i od drugih ratnih zločinaca i njihovih apologeta. Ćorić tvrdi da je i sama knjiga „prošla kalvariju“ jer je godinama čekala da bude objavljena, dok autoru istekne zabrana javnih istupa.

Ne znaju katolici i Hrvati da je teška blasfemija povezivati svoja osobna ili kolektivna stradanja (čak i ako su se dogodila) s mukom i smrću Isusa iz Nazareta, jer time profaniraju i banaliziraju Isusovu žrtvu na križu. Kako će to znati kad i njihovi svećenici koriste biblijske i teološke sintagme kako bi opisali stradanja hrvatskog naroda.

Ćorić se hvali da je „švercerski izvlačio materijale (za knjigu – D.B.) iz Haaga“, navodno „preko svećenika koji je jedanput držao misu“. Ime svećenika ne navodi. Ništa neobično kad je riječ o herceg-bosanskim političkim i vojnim funkcionerima. Švercalo se i u ratu, hranom, pićem, cigaretama, oružjem, teritorijem, ali i ljudima. Švercerski mentalitet ne zazire ni od čega, sve je trgovina i sve je na prodaju, uključujući i živote ljudi.

Nadalje, Valentin Ćorić tvrdi da „mirno spava“, poziva slušatelje „da budu kršćani“, ispovijeda „da nikog ne mrzi“ i potiče prisutne „da čitaju njegove knjige“, i ovu koja je predstavljena i druge dvije knjige aforizama koje je objavio, a najavljuje još tri. Hvali se da mu se nakon zagrebačke promocije javljaju mnogi čitatelji i da čitajući njegovu knjigu „plaču i ridaju“.

Lamentira presuđeni ratni zločinac nad patnjom hrvatskog naroda, statusom hrvatskih branitelja, žali se da ga je Haagu izručila hrvatska država protiv koje vodi upravni spor. Bit će da je to Ćoriću najteže, jer kako voditi spor protiv „majčice Hrvatske“ kojoj je tako odano i poslušno služio izvršavajući sve naredbe ondašnjih hrvatskih političkih i vojnih vlasti.

Spominje Ćorić i zločine bošnjačke strane i poziva publiku „da ne daju ljagu na cijeli hrvatski narod“, iako je za tu ljagu odgovoran upravo Ćorić i herceg-bosanska šestorka koja svoja zlodjela tovari kao teški balast cijelom hrvatskom narodu. Ćorić se razmetljivo hvali da je u ratu sudjelovao u razmjenama zarobljenika, i na području Hrvatske, da su se njegovi vojnici obučavali u Hrvatskoj, što dodatno potvrđuje, haškim sudom utvrđenu spregu hrvatskih i herceg-bosanskih vlasti.

Za razliku od Ćorića koji „mirno spava“, iako imati mirnu savjest ne znači imati i dobru savjest, zarobljenici u herceg-bosanskim logorima nisu mirno spavali, ako su uopće mogli zaspati, a oni koji su preživjeli torture tih logora ne spavaju mirno ni danas kao ni članovi obitelji pobijenih. Uznemirila ih je i povrijedila i mostarska promocija knjige ratnog zločinca. Njih – žrtve herceg-bosanskih zločina – nova „književna zvijezda“ među Hrvatima Ćorić nije ni spomenuo.

Ćorićeva tvrdnja kako „nikog ne mrzi“, ne znači ništa. To je licemjerno dodvoravanje javnosti, pokušaj da se predstavi kao miroljubiv čovjek. Jednako isprazno i prijetvorno zvuči i njegov poziv „hajmo biti kršćani“. Da to Ćorić ozbiljno misli, kajao bi se za svoja zlodjela zbog kojih je robijao i molio bi oprost od žrtava. Ali, ništa od toga.

Mostarska promocija pokazuje da presuđeni ratni zločinac Valentin Ćorić ima brojne obožavatelje u hrvatskom narodu. Zbog toga bi, a ne zbog Ćorićeve tobože teške sudbine, Hrvati trebali „plakati i ridati“ – nad sobom.


Drago Bojić, Prometej.ba