U vanrednoj epizodi serijala „Sjeverno od 49“, Lejla Redžović piše o katastrofalnim požarima u kanadskoj Sjeverozapadnoj teritoriji.

Liza Mandi je ispričala novinarima kada je došla na sigurno, nakon hiljadu pređenih kilometara, da je u jednom trenutku auto počeo da se topi dok je vozila kroz požar i da je mislila da neće izvući živu glavu. Ispričala je da joj je pukla šoferšajba dok je vozila i da se farba sa auta gulila i otpadala, da su jedva disali u autu, da se od dima i pepela nije vidjela linija na cesti te da su nekoliko puta završili u jarku.

„Mračno je kao u rupi i na rubovima sablasno narandžasto i zadimljeno je i pepeo pada sa neba. Kao pakao.“

Do petka u podne glavni grad Sjeverozapadne teritorije Jelonajf, jedan od najvećih gradova kanadskog sjevera, mora biti evakuisan. Dvadeset i dvije hiljade ljudi su prisiljeni napustiti svoje domove i jedinim putem koji vodi iz grada krenuti prema jugu. Prvi prihvatni centar je hiljadu kilometara daleko.

Jelonajf je jedan od najsjevernijih kanadskih gradova, svega 400 kilometara južno od Arktičkog kruga. Požari koji bjesne kanadskim sjeverom približili su se rubovima grada. Zvaničnici pretpostavljaju da će se vatra proširiti gradom početkom vikenda.

Direktiva je jasna, ne ostavlja mnogo mjesta za razmišljanje. Svi koji imaju automobile trebaju u njih spremiti hranu i vodu, lijekove, najvažnije dokumente i pare. Trebaju napuniti rezervoar gorivom, izaći na cestu i voziti u pravcu juga, dok je cesta još prohodna.

Gradonačelnica Jelonajfa Rebeka Alti je već nekoliko puta ponovila istu rečenicu: „Prilika da izađemo živi iz grada neće vječno trajati. Trebamo ići odmah, cesta uskoro neće biti prohodna.“

Osigurano je da ima goriva na stanicama uz cestu kojom ide kolona iz grada, dvije pokretne cisterne pune goriva su na cesti za one kojima treba, vučna služba je također prisutna kao i pilot automobili koji predvode kolonu u slučaju velikog dima i loše vidljivosti.

Vlastima je jako bitno da evakuacija bude gotova prije vikenda jer je vatra toliko blizu da uskoro cesta više neće biti prohodna a nema drugog izlaza iz grada.

Upozorenja za one što voze iz grada su neprestana. Nemojte žuriti, ako bude udes, svi ćemo zaglaviti. Pazite na divlje životinje koje bježe iz šume. Vozite pažljivo kroz dijelove koji gore. Pazite na vidljivost koja je izuzetno smanjena usljed dima. Zatvorite prozore od auta, ugasite ventilaciju da vam dim ne ulazi u auto. Upalite svjetla da bolje vidite.

Svi koji nemaju automobile, bolesni i beskućnici će biti evakuisani avionima. Dio je već prevezen u Britiš Kolumbiju, susjednu provinciju, a avioni ne prestaju letjeti iz pravca Jelonajfa. Bolnica treba biti evakuisana. Starački dom također.

Stotine ljudi stoji u liniji i čeka svoj red da uđe u avion. Vojska dijeli užinu, vodu i stolice kome su potrebne. Ima ljudi koji su u redu čekali dan ranije i nisu stigli na red. Oni su se vratili kućama i danas su opet u redu. Za petak su predviđena 22 leta, kapacitet oko 1800 ljudi. Vojni avioni će također biti dostupni. S obzirom da oko 5000 ljudi čeka na let, jasno je da svi ne mogu izaći danas. Federalna vlada je obećala podršku i obavezala se da će avioni letjeti sve dok ima i jedan čovjek u gradu.

Ukupno oko 46.000 ljudi živi Sjeverozapadnoj teritoriji i do sada je, zbog nekontrolisanih požara, pola od njih već raseljeno.

Kanadska vojska koordiniše najveću evakuaciju zračnim putem u istoriji regiona. Pomažu vatrogascima i svima koji se bore protiv vatre i izvlače stanovništvo u vojnim avionima.

Istovremeno, udruženim snagama i resursima, vatrogasci, vojnici i dobrovoljci pokušavaju zaštititi grad od vatre. Buldožeri i ostala teška mašinerija čupaju drveće i grmlje u širokom pojasu od sto metara, čiste teren u nadi da će to spriječiti ili bar usporiti širenje vatre u gradu.

Gradonačelnica Alti je rekla da ljudi koji su ostali u gradu rade na raščiščavanju pojasa koji bi trebali zakočiti ili bar usporiti vatru i da istovremeno navlače pijesak kao branu od vatre.

Ovo su najgori požari zapamćeni u istoriji Kanade. Ima ih više od hiljadu aktivnih u cijeloj zemlji, od toga 235 u Sjeverozapadnoj teritoriji. U ovom trenutku tamo gori 163,000 hektara šume. U cijeloj Kanadi je ove godine izgorilo 5 miliona hektara šume.

„Istina je da mi ovu bitku bijemo već mjesec dana. Ova vatra spaljuje sve ispred sebe, prži do zemlje i našla je svoj put kroz sve prepreke koje smo postavili u nadi da ćemo je bar malo zaustaviti“, rekao je Majk Vestvik, iz vatrogasne službe.

Geri Karman je bio jedan od onih koji su iz grada izašli autom. Opisao je ono što je vidio kao apokalipsu, ljude koji nagurani u aute voze kroz vatru, medvjede i druge divlje životinje kako gore žive, zapaljeno drveće koje eksplodira i pada po cesti. Bilo je kao voziti u paklu, rekao je novinarima.

Niko nije mogao ni pomisliti da će se ovako nešto desiti, rekla je Tebia Tosej koja je evakuisana u Albertu. Stresno je za nas koji smo izašli, a možete zamisliti kako je onim ljudima u Jelonajfu koji još uvijek čekaju da budu evakuisani.

U međuvremenu, opšta opasnost je proglašena u Kelovnoj, u Britiš Kolumbiji, gradu 400 kilometara sjeverno od Vankuvera. Oko 150,000 stanovnika je obavješteno da budu spremni napustiti svoje domove.

Prošli mjesec je oboren rekord ljetnje temperature na sjeveru Kanade, u jednom malom gradiću iz kojeg skoro pješke možete doći do Sjevernog pola je zabilježeno 37.4 oC. Malo pretjerujem za pješke, ali grad je stvarno na vrhu planete, a temperatura je bila kao da je na Jadranskom moru.

Na zapadu Kanade, posebno u Britiš Kolumbiji, najzapadnijoj kanadskoj provinciji, situacija nije ništa bolja. Oni su ovog ljeta 17 dana zaredom obarali vlastite rekorde u vrućini od kada bilježe temperaturu.

Sjeverozapadna teritorija je poznata po borealnim šumama koje rastu samo u sjevernoj hemisferi. Ta se šuma našla u nevjerovatno toplom proljeću i isto takvom ljetu. Skoro 90% požara na sjeveru Kanade je izazvano munjama. S obzirom da je to daleko od civilizacije, bez puta i pristupa ni šumi ni vatri, teško je u početku i detektovati a još gore ugasiti. Većina požara gori preko cijelog ljeta i nemoguće ih je ugasiti. Ima ih čak koji gore sve dok snijeg ne padne, onda tinjaju ispod onog kanadskog bjelila i u proljeće se opet probude i počnu goriti!

Nije ovo prvi put da gore borealne šume, naučnici to čak smatraju prirodnim ciklusom, požar sam krene i sam se ugasi. Te požare zovu zdravim jer pomažu regeneraciji šume. Problem je što usljed klimatskih promjena vatra postaje puno intenzivnija i veća, gori puno više šume nego što bi trebalo, vatra spaljuje sve ispred sebe, divlje životinje gube svoje prirodno stanište.

Zadnjih godina vatra je ozbiljno počela prijeti gradovima.

Sjeverna Kanada i arktički region se zagrijavaju nekoliko puta brže nego ostatak planete pa će i vatre vjerovatno biti puno češće nego što su bile. Sa temperaturom koja svake godine obara rekorde, nije ni čudo što se Kanada bori sa do sada neviđenim požarima od kojih je bar pola potpuno izvan kontrole.

Gradonačelnica Alti je apelovala na sve ljude da se evakuišu iz Jelonajfa. Ima ljudi koji su ostali u svojim kućama jer ne žele da ih napuste.

„Ja znam da je teško ostaviti dom, sve što smo stekli, naše uspomene i sve što imamo, ali ne treba zaboraviti da smo mi ipak najvažniji u svemu tome.“

Teško da ima neko rođen u bivšoj Jugoslaviji ko ne može da razumije smisao i težinu ove rečenice i apokalipse koja će se desiti i onima koji odu i onima koji ostanu.

Lejla Redžović, Prometej.ba