Andrej Plenković, Aleksandar Vučić i novinari u Sarajevu otvorili su sukob sa N1, s jednakom matricom, istim potpisom i kompatibilnim metodama denuncijacije. Čudno, ali ne i slučajno, jer takve slučajnosti ne postoje. Naime, nedavno se Nacional u Hrvatskoj pozabavio temom (ne)emitovanja emisije o predsjedniku HDZ BiH Draganu Čoviću, a koja je trebala izaći na N1. Tekst Nacionala prenijeli su mediji u Sarajevu pod izravnom kontrolom SDA i DF-a, i dijela paraobavještajne mafije, upletene u najogavnije afere. Loša slika za N1, iako uredničke intervencije nisu ništa novo, još manje su tema za cijelu državu.

Prvi dojam nije bio dobar, naročito što je priču objavio Nacional iz Hrvatske o mediju u Bosni i Hercegovini, pa se stekao dojam neutralnosti. Međutim, kockice su se složile jako brzo, jer je sinhronizovano s Nacionalom šef HDZ-a Hrvatske i premijer Hrvatske Andrej Plenković optužio N1 za poluilegalno djelovanje u Hrvatskoj. Ta vijest nije odjeknula kao prva o emisiji, ali je za shvatanje situacije svakako značajnija.

Naime, priča o konkurenciji i borba sa United Media Group, vlasnikom i N1 i nizom drugim provajdera sadržaja i internet usluga, traje već dugo, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. U sva tri slučaja stvarnu borbu vode drugi telekomunikacijski operateri za monopol na tržištu. S obzirom da su te stvari pravno-formalne prirode i nisu pitke za javnost, borba se obično vodi na način da se kritikuje ideološka pozadina televizijskog dijela United Media Group, odnosno, N1 televizija kao informativni kanal. Tako su u Srbiji N1 skoro poslovično ustaše, soroševci i Đilasovi, što je lokalna preinaka za izdajnike i sluge Zapada. Gotovo isti narativ o antisrpskom djelovanju koristi i predsjednik RS-a Milorad Dodik, siva eminencija 'konkurentske' UNA TV, koji redovno svoje konferencije za štampu koristi za napad na N1 televiziju. U Hrvatskoj su N1 sotonisti, anticrkveni medij, prosrpski i četnički medij, u Bosni i Hercegovini među bošnjačkim mnijenjem N1 je i prosrpski zbog Šolaka, jednog minornog investitora u cijeloj priči, ali bitnog zbog drugih poslova, a odnedavno i prohrvatski jer „štite Čovića“, uz to što su od ranije antibošnjački, masonski i cionistički medij. Za potrebe ideološkog sataniziranja angažovan je i analizator, koji je uskrsnuo nakon ulaska u vlast SDA i DF 2018. godine.

Zanimljivo, odveć ironično, jedan od načina denuncijacije N1 jeste da spomenuta ekipa, koja dijeli ljubav ka vlasti (prethodnih 10 godina i prelazak ka novim gospodarima je u punom jeku) i koja je standarde demokratije spustila u najniže blato, cinično propituje gdje je to nestala demokratija na N1. Slobodno je propitivati N1, ali ni u toj kritici nije postojala prava kritika vlasništva, privatnog kapitala i demokratije kao takve, pa je sasvim jasno da individue koje nisu zadovoljile nikakve standarde demokratije ne bi trebale držati svoj ders drugima o standardima novinarske izvrsnosti.

N1 je u trenutku potpune medijske blokade bio jedini medij gdje zataškivači slučaja Memić nisu mogli sprovoditi svoje „principe demokratije“, a to je bilo i mjesto gdje je opozicija mogla govoriti, za razliku od skoro svih drugih medija. To je medij i gdje su izravno u studiju kritikovani likovi poput Krešića, Karamatića, Pendeš i drugih. Zapravo, tek kada je N1 postao prihvatljiv medij upravo zato jer je javnost tu mogla pratiti proteste uživo, gledati sučeljavanja i čuti glas opozicije, tek tada su režimski mediji počeli davati minimum prostora i drugim političkim akterima, iako nedovoljno, ali je djelovanje N1 presudno utjecalo na dizanje demokratskih potencijala drugih medija. Ta politika N1 ih je dovela na poziciju najgledanijeg informativnog kanala, čime su postali meta Plenkoviću, Vučiću, Izetbegoviću, Dodiku, Komšiću i satrapima nižeg nivoa iz Mehmedagić-Debevec kružoka.

Stoga, slušati nižu činoviju kako objašnjava šta N1 treba i mora, bez kritike privatnog i partitokratskog kapitala, jer i sami njemu robuju usljed lobističkih i stranačkih shema, i ne služi ničemu drugome nego da se nastavi konkurentski rat koji traje već godinama, bez cilja da se zaista dobije bolji medij, nego tek da se ponudi difamatorska batina za profil SDA-DF-HDZ-SNS glasača. Poseban je problem što je United Group Media suviše labavo shvatio slobodu u vlastitim redovima, koja je iskorištena za povezivanje novinara sa političkim akterima.

U jednoj od perspektiva, N1 treba da zahvali prpošnoj ekipi koja trenutno vodi svoju malu borbu na svom malom nivou, jer ako je nešto dalo reputaciju i moć toj televiziji jesu kritike koje su došle od ozloglašenih propagandista SDA i DF-a. Tema koju su pokrenuli već je zaboravljena i nerelevantna mimo ljudi direktno involviranih u situaciju. Međutim, puno je bolje pitanje kako su to tri nacionalizma iz tri države zajedno, istim metodama napali privatni medij tamo nekih stranih investitora. Jednako je zanimljivo i kako odomaćeni patrioti, odomaćeni na budžetskom životu ili kroz stranačko finansiranje, od 6-7 ljudi iz odbora United grupe gdje se nalaze i stranci, pronađu jedno sporno, njima sporno, domaće ime, čiji ni udio ni glas nema nikakvu presudnu važnost spram ostalih. Kako isti medij može biti i prosprski i antisrpski i isto tako za svaku naciju, te zašto tu televiziju na isti način kritikuju upravo nacionalisti?

Pa iako je snaga denuncijatora smiješno slaba, a kritika komično plitka, nema sumnje da će naredni korak biti traženje unutrašnjih pukotina u djelovanju N1 ili bilo koje sestrinske firme United Media Group, jer neka druga vrsta kritike nije moguća i nadilazi intelektualne i moralne mogućnosti paraobavještajne strukture, koja je od nekad svemoćne strukture završila na nivou jednog mobitela u jednim gaćama, jedne cipele na jednoj guzici, zatvorske hrane i podaničkim molećivim sastancima sa trenutnim ministrima, funkcionerima i drugim akterima u potpuno ponižavajućim udvaranjima, za kakva se nadam da N1 neće objavljivati i voditi prizemni sukob sa odavno diskvalifikovanom reprezentacijom.

Suad Beganović, Prometej.ba