Ljudi i knjige
Tatjana Gromača Vadanjel,
12.01.2026
Kazuo Ishiguro: „Bez utjehe“
Ovim zabavnim i razigranim romanom, iznenađujućim u svojim maštovitim potezima, Ishiguro izdiže još mnogo važnih tema na površinu – on ismijava, kritizira glupost takozvanih „povlaštenih društvenih slojeva“, duhovne elite, ljudi „posvećenih ljepoti“, a ustvari posvećenih društvenom ugledu
Stefan Zweig: „Sigmund Freud“
Moralni je privid te epohe važniji od bilo kakve čovječnosti. U jednoj tako rigidnoj atmosferi sporazumno utaborenih društvenih licemjerja koja sebe ne dovode u pitanje javlja se najednom usamljeni glas mladoga liječnika iz Beča
Oda Naidi Hoti-Muminović
(Povodom fejsbuk statusa ove vladine dužnosnice, ministrice obrazovanja, koji je objavljen 25. 11. 2025. U njemu dužnosnica prijeti izvjesnoj nastavnici Bosanskog jezika i književnosti da će biti disciplinirana zbog kritike Alije Izetbegovića)
Curzio Malaparte: „Koža“
Roman oslikava relativizirajuću situaciju amorala i svakovrsnih izdajstava, gdje svatko svakoga iskorištava i gdje ideologije i sukobljenosti izazvane ideološkim raspolućenostima, pokazuju svoje naličje i svoj grubi besmisao, gdje su i pobjednici poraženi, jer je poražena njihova ljudskost
Dacia Maraini: „Dragi Pier Paolo“
Zbiljski susreti ta dva, simptomatično raskoljena, suštinski neprijateljska svijeta – građanske buržoazije i najnižih slojeva, svijeta koji jedan drugome nemaju što kazati i čiji su odnosi uslovljeni tek uzajamnim prezirom, mržnjom, događali su se upravo kroz život, pojavu ovog umjetnika
Avdo, Kusta i Kokan – šta kada se subverzivnost ne prepozna?
Sidran i Kusturica su bili subverzivni u smislu podsmijevanja komunizmu. Mladenović je subverzivan u smislu postavljanja pitanja uloge žene u balkanskom društvu, muškog toksičnog gazdovanja, silovanja kao forme muške socijalizacije
Pisma iz prošlosti: fotografije sa putovanja
Svijet doživljavamo posredovano, filtrirano, uokvireno, u unaprijed zadanom kontekstu. Ostaje pitanje: jesmo li ga u tom slučaju zaista i iskusili? Fotografija s putovanja je trajno osciliranje između želje da se potpuno prepustimo trenutku i straha da ćemo ga propustiti
Blagaj. Dolazak
U Blagaj smo došli iz mjesta Buna dokle su nas dovezli kamionima. Bilo je užasno vruće i dugo smo se truckali pod ceradom prije nego smo se zaustavili. Starije žene, one koje su pamtile Drugi svjetski rat, otkučivale su ceradu i na osnovu viđenog procjenjivale kuda nas to voze
Miroslav Tichý – lekcije za 21. stoljeće
Kad pročitamo misao Theodora W. Adorna da je „umjetnost magija, oslobođena laži da bude istina“, lako ju je prepoznati kod Tichýja. Fotografija, ili možda ispravnije – anti-fotografija Miroslava Tichýja upravo je to: magija lišena laži. A njezina se istina krije u nesavršenosti, kojom je slavio prolazno i pomaknuto
Ivan Ladislav Galeta: Fotografija kao energija
U Galetinu poimanju umjetnosti nije imalo smisla pokazivati ono što jest. Umjetnički čin bio je tu kako bi pokušao dokučiti nešto što će ponuditi novo iskustvo. Ali nipošto ne na način da umjetnik svoje iskustvo nameće drugima
Karen Blixen: „Babette i druge snažne žene“
U pričama Karen Blixen – od kojih je Babettina gozba najpoznatija – radost i milosrđe otkrivaju se u požrtvovnosti, daru i ljepoti. "Radost je i velika utjeha razveseliti druge, vidjeti ih kako uživaju", jedna je od rečenica inspiriranih njezinim djelom
Rob Riemen: „Umijeće postajanja čovjekom“
Autor demonstrira kako humanistička misao nužno izranja iz tla hrabrosti pojedinca da se opire kolektivističkim oblicima laži i suprotstavi im razum, žudnju za znanjem i istinom, snagu osobne etičnosti
Učitavam...